U ovom vremenu, Riječ Evanđelja (Mt 9, 18-26), stvarnost je života sred Života kojem nam je smjerati, ići… za kojim nam je čeznuti… Osim situacije s glavarom i njegovom kći… pogledajmo ovu bolnu stvarnost jedne žene… Priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine… Ma dotakla se donjeg dijela haljine… Dotakla se jedne Nizine Stvarnosti kojoj neki čovjek može pristupiti… ma gotovo poput javne grešnice u kući farizeja koja Mu se doticala Nogu… svetih Nogu…
Vidite predragi… i uočite kako nam je smjerati svetim malenostima, poniznostima, skrovitostima… a to su Nizine Života Vječnoga… jer to privodi k Vječnosti… počevši od samog Oca Nebeskog koji je odlučio poslati Sina na Zemlju… nastavivši po Blaženoj Djevici Mariji i mnogim svetim i izabranim dušama koje su po Poniznosti stigle k Vječnosti! To nas uči da budemo maleni… da zaboravimo na sebe i svoje hirove… svoj ego… svoju sebičnost… svoju oholost… svoje sebeljublje… i da gledamo Nizinu Ljubavi; dišemo Nizinu Vječnosti… i cijenimo Nizinu svetosti… Od svetih Nogu k Vječnosti…
Upravo takvima… upravljena je riječ Hrabro! Nemoj očekivati prihvaćanje ili pak odobravanje ako želiš slijediti Stope Istine… Nastupiti hrabro znači uz Dostojanstvo Poniznosti hoditi potpuno predan iskrenosti… jer jedino iskrenost mijenja, a premalo je danas iskrenih. Nastupiti hrabro u ovom vremenu velika je misija Života koju maleni itekako mogu ostvariti. Stoga te potičem Riječju Sina Mudrosti: Hrabro…