Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
(Iv 14, 1-6)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.«
Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.«
Riječ Gospodnja.
Predraga braćo i sestre, Kristove su Riječi sasvim jasne… u biti, sam Krist jest Riječ po kojoj mi, živeći i hraneći se Tom istom Riječju djelujemo, hodamo i provodimo svoj ovozemni vijek.
Nije li sve već zapisano? Nije li sve već obznanjeno? Ovo Evanđelje dana… nadasve sveto i jedinstveno… upućuje na onu nebesku Domovinu, u biti na jedinu istinsku Domovinu kojoj pripadamo, za koju se borimo, te uz Kristovu Muku, Smrt… Trpljenje, Bol i Patnju… bivamo Njoj pridruženi u zajedništvu sa svim svetima i anđelima… i zato uvijek: U Raj, poveli te anđeli… neka bude u našim srcima.
Postoji svet način puta, a to je Križ. Kad Križem opečaćeni kročimo… kad Križem obilježeni hodimo… nema straha i nema bojazni. Krv nam biva svjedokom. Rane nam bivaju pravim, istinskim prijateljem. Stoga se dajmo u molitvu… i neka često taj vapaj: O, Krvi Preljubljenog Sina… bude u dubinama naših srdaca… jer po Krvi, po Križu hodeći ulazimo u Otajstvo svete Vječnosti.
Da, Gospodine… ove večeri molimo za sve one koji po Tebi k Ocu dolaze… Da, Gospodine, bile sve naše žrtve takve, pred Tvojim Licem, da Ti se svide. U svu Vječnost. Amen.
Izvor:
- Biskupska komisija HBK za Liturgiju (2003.); Red Sprovoda, Kršćanska sadašnjost, Zagreb.