Vrata Vječnosti

Vrata Vječnosti

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu 
(Iv 10, 1-10)

     U ono vrijeme reče Isus:
     »Zaista, zaista, kažem vam:
     tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata,
     nego negdje drugdje preskače,
     kradljivac je i razbojnik.
     A tko na vrata ulazi,
     pastir je ovaca.
     Tome vratar otvara
     i ovce slušaju njegov glas.
     On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi.
     A kad sve svoje izvede,
     pred njima ide
     i ovce idu za njim
     jer poznaju njegov glas.
     Za tuđincem, dakako, ne idu,
     već bježe od njega
     jer tuđinčeva glasa ne poznaju.«

     Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. Stoga im Isus ponovno reče:
     »Zaista, zaista, kažem vam:
     ja sam vrata ovcama.
     Svi koji dođoše prije mene,
     kradljivci su i razbojnici;
     ali ih ovce ne poslušaše..
     Ja sam vrata.
     Kroza me tko uđe, spasit će se;
     i ulazit će i izlaziti
     i pašu nalaziti.
     Kradljivac dolazi samo da ukrade,
     zakolje i pogubi.
     Ja dođoh da život imaju,
     u izobilju da ga imaju.«
 

      Riječ Gospodnja.

 
 

      Isus govori za sebe: Ja sam vrata i On to jest. Jednom, za svu Vječnost, potrebno je kroz ta Vrata proći… Jednostavno, proći kroz njih i hoditi Putem koji jest On. To su dubine Misterija, Istine, Ljubavi, Nade… To su dubine Vječnosti.

      Koliko god čovjek htio u svom životu… od ne znam kad, pa do opet, gotovo samo Bogu poznatog vremena… lutati, tražiti, nadati se… ostaju Vrata svete Vječnosti… ostaje jedna životna Istina, koju čovjek sam sa sobom i s Bogom, naravno, kad-tad otkrije, zaživi i to mu bude ili na spasenje ili na osudu, jer trećeg nema. 

      Krist donosi Spasenje… a mi pronađimo tu pašu, o kojoj sam Isus progovara. Pronađimo se u poštenom radu, u strpljivosti prema drugima, u poniznosti prema sebi i prema Bogu, kao i u međusobnom razumijevanju koje donosi ploda, kao i roda za svu Vječnost. 

      Krist je sve rekao, a mi uzvjerujmo i radom svjedočimo svoju Vjeru, svoju molitvu, svoj Ponos kojem pripadamo – Isusa Krista. 

 
 
Izvor: 

  1. Sveta kongregacija za bogoštovlje (2007.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb