Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 19, 11-28)
U ono vrijeme: Kaza Isus prispodobu – zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti Kraljevstvo Božje. Reče dakle:
»Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: ‘Trgujte dok ne dođem.’ A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: ‘Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.’«
»Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili.«
»Pristupi prvi i reče: ‘Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.’ Reče mu: ‘Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!’ Dođe i drugi govoreći: ‘Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.’ I tomu reče: ‘I ti budi nad pet gradova!’«
»Treći, opet, dođe govoreći: ‘Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu. Bojao sam te se, jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.’«
»Kaže mu: ‘Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao? Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.’ Nato reče nazočnima: ‘Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.’ Rekoše mu: ‘Gospodaru, ta već ima deset mna!’ ‘Kažem vam: svakomu koji ima, još će se dati, a od onoga koji nema, oduzet će se i ono što ima. A moje neprijatelje – one koji me ne htjedoše za kralja – dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!’«
Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem.
Riječ Gospodnja.
Mislili su, predragi u Kristu, da će se umah pojaviti Kraljevstvo Božje… no tek riječi Sina svete Vječnosti… riječi nadomak Jeruzalemu progovaraju o ljepoti, svetosti i važnosti same ljudske vjernosti.
Čovjek, može i treba biti vjeran… da bi zadobio i baštinio ona dobra koja su mu pripravljena… I zahvalnost se vidi i po riječi i po djelu…
Bila to mna ili nešto drugo… odražava se po čovječjem postupanju prema tom. O, Vjernosti… O, Sine Preljubljeni… progovori sada i našim srcima i neka nam Duh Sveti utka svetost Mudrosti i Razboritosti, kako bismo se istinski znali odnositi prema svemu potrebitom… jer i danas, pred svetim Tvojim uzlaskom u Jeruzalem, mi smo potrebiti Tebe, a ne sebe… Tvojih Dobara, a ne svojih krivih postupaka, pogrešaka, padova… mana, pa i besplodnih djela…
Zavapi Isusu za to potrebito u vlastitom srcu… Zavapi Bogu Živom da uziđe s tvojim srcem k Prijestolju Milosti i Dobrote… da ga čuva, štiti i odgaja za svu Vječnost.
Govor Vjernosti po Pravdi Sina svete Vječnosti pruža onom koji doprinosi i više od darovanog… pruža onom koji se uistinu trudi i zalaže…
Kad Vjernost progovori… kad Milost dotakne… kad Srce otkuca… rađaju se nove plodne i bogate stvarnosti.
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2009.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb