Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 14, 25-33)
U ono vrijeme: S Isusom je putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im:
»Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga Križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!«
»Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi, pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti – počeli ismjehivati svi koji to vide: ‘Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!’ Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište Mir.«
»Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.«
Riječ Gospodnja.
Da bismo istinski zaživjeli tu Kristovu evanđeosku Riječ, uistinu je potrebno potruditi se maksimalno dobro iščitati, te potom i usvojiti ono što nam sam Krist poručuje…
Velika je opasnost, osobito za duh, dušu… osobito onda ako se ide povlađivati sebi, svojim užitcima, svojim hirovima… svemu onom što nam odgovara… To je uistinu ta klopka… teška zamka u koju čovječanstvo, osobito nažalost mladi dio čovječanstva hiti… što odvodi ne samo pojedinca, nego i grupacije ljudi u propast… ako ne čak i generacije…
Uistinu, dok je vremena, počnimo istinski sazrijevati u odricanjima… da ne bi bilo kao u Poslanici Filipljanima: Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji Križa Kristova. Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko. (Fil 3, 18-19)
Pobrini se čovječe da uvijek iznova, na svakodnevnoj razini… sazrijevaš u odricanjima… počevši od onih malenih, gotovo neznatnih odricanja, do sve većih i većih, kao bi uistinu zaživio oslobođenje od ovozemne stvarnosti, te bivao istinski radosnim i sretnim, u svu Vječnost…
Kako je predivna ova druga Isusova slika koju nam evanđeoski Primjer po Luki, donosi… Spominje se kralj… Spominje se rat… Još više k tomu, spominje se Mir… Slika koja je itekako dobrodošla u ovo naše vrijeme… O, kad bi vladari današnjice shvatili svoju malenost i svoju neznatnost, ali k tomu i posvijestili Božje Kraljevstvo… Njegovu veličinu i Njegovu neizmjernu Moć…
Krvlju Sina svete Vječnosti smo spašeni, zar ne?! Ne prestaje ta stvarnost Golgote bivati prisutnom i danas u tako, osobito trpećem dijelu čovječanstva… a naša odricanja, ako idemo dublje, ako idemo u smjeru posta, pokore… a jedinstveni smo, mistično smo Tijelo, tj. udovi jedne Glave, Krista… uistinu mogu doprinijeti boljitku, da zasja Milost i da se Blagoslov dogodi…
Razmatrajte na osobit način danas o tom sazrijevanju u odricanjima… Nebo neka vam pomogne i u konačnici, u potpunosti privuče k sebi…
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2009.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb