Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
(Mt 8, 5-17)
U ono vrijeme: Kad Isus uđe u Kafarnaum, pristupi Mu satnik pa Ga zamoli: »Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.« Kaže mu: »Ja ću doći izliječiti ga.« Odgovori satnik: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ – i ode, drugomu: ‘Dođi!’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini to’ – i učini.«
Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za Njim: »Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. A kažem vam: Mnogi će s Istoka i Zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u Kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.«
I reče Isus satniku: »Idi, neka ti bude kako si vjerovao!« I ozdravi sluga u taj čas.
Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu kako ležaše u ognjici. Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše Mu.
A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove Riječju i sve bolesnike ozdravi – da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese.
Riječ Gospodnja.
Sve se, predragi u Kristu, u životu našeg Gospodina Isusa Krista ispunja po riječima Svetosti, Milosti i Punine… po riječima proroka… po riječima Svetog Pisma.
I dok smo zakoračili u novi mjesec… posvetimo se stvarnosti i veličini Vjere koju su uistinu, istinski imali naši praoci svete Vjere, jer Ona oslobađa, ozdravlja, izbavlja… Ona jednostavno spasava i dušu i tijelo onog koji Joj se preda… onog koji uzvjeruje.
Sagledavajući već sada stvarnost vlastite i slabosti i boli i grešnosti i nemarnosti… pokušajmo se istinski posvetiti Riječi što ozdravlja… Tijelu i Krvi što krijepe… Spasitelju što oslobađa… izbavlja…
Kako je prekrasno i milo čuti: slabosti uze i boli ponese.
I za sebe i za svoje bližnje, te Riječi Spasenja, utkaj u svoju dušu, već sada i uvijek iznova ih sagledaj, utvrđuj i urezuj u stvarnost vlastite postojanosti, da bi bili što svjesniji Onog koji sve daje, sve pruža, ali i sve uzima i podnosi za nas… kako nekoć, tako i sada i u svu Vječnost.
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2009.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb