Za svu Vječnost

Za svu Vječnost

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
(Mt 25, 1-13)

 

    U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja.«

    »Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ‘Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’«

    »Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s Njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ‘Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«

 

    Riječ Gospodnja.

 
 

    Nama je danas, predragi… i slabima i grešnima… zastati pred Istinom ove jedinstvene evanđeoske Prilike. 

    Ma jesam li ja dostojan te svjetiljke s napunjenom posudom ulja ili pak ne?! To je temeljno pitanje, o kojem danas želim razmišljati. 

    Zamislite… za svu Vječnost… za svu bez-vremenitost, moje srce i moja duša moraju biti pripravni… a mi smo postali i mlaki i ravnodušni i srditi jedni na druge… ali naš Bog nije Bog pojedinca, već je Bog zajednice! I ako neprijatelja treba ljubiti… i ako brata treba voljeti… tada s Vječnosti mogu i računati. 

    Prikaz mudrih i ludih djevica… prikaz je pripravnog, kao i nepripravnog dijela čovječanstva… O, tom nam svjedoči ovo Evanđelje, kao i ovo iščekivanje… iščekivanje ljubljenog Zaručnika… Zaručnika kojem želim pohititi u susret… zagrliti Ga… imati jednostavno odnos kao sa samim Bogom… 

    Bdijte – kaže naš ljubljeni Učitelj Vjere i Svećenik Vječnosti… bdijte… 

    Ovo je vrijeme priprave… priprave za svu Vječnost. Odgađanjem za sutra ili ne znam kad, mi ništa ne postižemo, jer vrijeme ide, a Dan se bliži. Ovo je vrijeme istinske budnosti i trezvenih postupaka… osobito prema Ljubljenom, prema Bogu… Zaručniku naših duša i srdaca… i želim da to osjetite… želim da osjetite tu Njegovu Blizinu, Prisutnost i u konačnici Dolazak. 

    Možemo li sa psalmistom reći… Moje je srce sigurno, Bože, sigurno je srce moje… ? Ako da… mi smo itekako pripravni, kao i naša srca i naše duše. 

 
 

Izvor: 

  1. Sveti zbor za bogoštovlje (1991.); Red Čitanja, Svetačka Čitanja, Kršćanska sadašnjost, Zagreb