Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
(Mt 16, 13-19)
U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita svoje učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na Nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve Kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na Zemlji, bit će svezano na Nebesima; a što god odriješiš na Zemlji, bit će odriješeno na Nebesima.«
Riječ Gospodnja.
Ljubav je ta koja pruža i nudi priznanje. Ljubav je ta koja poziva, budi, sokoli… hrabri i potiče… jer ono istinsko kajanje itekako dolazi i u srcu i pepelom posipano i prahom dozvano biva osviješteno kad-tad i u umu i u dubini duše.
Petru, meni i tebi… uz svetost priznanja Bog odaje i pruža Svoju vjernost. Uistinu, Vjernost Neba je jedinstvena… jer tu vjernost Zemlja… koliko god se trudila, kao da polako gubi… kao da joj polako izmiče iz osjeta… vida… stvarnosti koja uistinu jest, a ne one koja nije.
Preljubljeni, sred Katedre sv. Petra, uistinu smo, danas i osobito na samom startu Korizme pozvani moliti za Crkvu, svetost, poniznost i malenost prvo pape, potom kardinala… pa i (nad)biskupa, svećenika, đakona… redovnika i redovnica…
Uz svetost priznanja biva časna uspomena, ali i stvarnost sadašnjosti koja itekako jasno biva obznanjena na čijoj to stijeni Crkva ostaje sagrađena.
Molimo…
Prikazujmo…
Izvor:
- Sveti zbor za bogoštovlje (1991.); Red Čitanja, Svetačka Čitanja, Kršćanska sadašnjost, Zagreb