U L`Hautecouru kod Verosvresa (Burgundija), kao kći kraljevskog bilježnika 22. srpnja 1647. godine rodila nam se sveta Margareta Marija. Ostavši rano bez oca, njezin odgoj preuzele su klarise u Charollesu.
Nakon što je bila gotovo četiri godine oduzeta, ozdravljena od paralize odlučuje se zavjetovati Blaženoj Djevici Mariji, te svoj život posvetiti Gospodinu. Po viziji Bičevanog Isusa, 1671. godine pridružuje se redu Sestara od Pohođenja u Paray-le-Monialu (Burgundija).
Prvi put je to bilo 1673. godine kad se Krist ukazao, što će po nalogu poglavarice de Saumaise početi zapisivati viđenja i objave. Po daljnjim ukazanjima, kao što su oni iz 1674. godine i 1675. godine, Margareta ne ostaje znana samo svojim susestrama unutar samostana, već i čitavom svijetu.
Po pobožnosti Srcu Isusovu, slijede i druge značajne pobožnosti, kao što su sveta Pričest devet prvih petaka u mjesecu (čak i svakog prvog petka), te Sveta Ura (jednosatno bdijenje pred Presvetim Sakramentom, četvrtkom noću). Po tijelovskoj osmini u petak se slavi blagdan Presvetog Srca Isusova.
Značajan je sveti Claude de la Colombière, poglavar isusovačke zajednice u Paray-le-Monialu, koji je za ukazanja Margarete ustvrdio kako su autentična. U Paray-le-Monialu, 17. listopada 1690. godine preminula je naša draga Margaret Marija. 1864. godine od pape Pia IX. biva proglašena blaženom, a 1920. godine od pape Benedikta XV. svetom. Osim što je zaštitnica štovatelja Srca Isusova, zaštitnica je i djece oboljele od paralize.