Svi mi u životu, draga braćo i sestre… ma mi doživimo izdaju ili pak razotkrivenje one bolne stvarnosti koja jest, kojoj se nismo nadali, koju nismo očekivali. Najgore što tu i onaj “prijatelj” šuti, što Bog ništa ne progovara; nema apsolutno nikakvog odgovora ni od Neba, ni od Zemlje, već sve ostaje pod našim pretpostavkama, koje mogu biti krive, ali prije budu točne, jer srce je osjetilo, spoznalo, a duša uvidjela. Ono što jest – Istina je koja s Križa više ništa ne progovara.
Dobiješ prijatelja na Facebook-u i imaš tu mogućnost “prekini prijateljstvo”, kao i “dodaj prijatelja”. To je sada stvaran svijet. I koliko bijaše obrisano ljudi poradi razotkrivenja stvarne slike… Ja se pitam: Kako možemo voljeti vjersku misao obična smrtnika i čovjeka, a ne voljeti molitvu Neba? Kako možemo biti tako “otvoreni” prema mogućnosti primanja novih informacija i gutati sve, bez provjerenog, a kasnije bolno preživljavati prožvakano? Kako smo mi zaljubljeni u običnu fotografiju ili pak neki videić, a u stvarnosti smo tako daleko od tih prikaza kakvi jesu u Istini Boga Živoga!
Ljudi, ljudi… to je sve poput sočna prikaza. A što to koristi gladnom čovjeku? Hoćeš li djetetu iz Afrike pred vlastitim očima prikazati sliku grožđa? Imaš li za to srca…? Ili ćeš pak dati ono pravo i stvarno grožđe… i to da zrno po zrno biva pojedeno s užitkom? To je tragično kad se pored zdravih očiju prostire prava pravcata IZDAJA. Izdaja naroda, izdaja vlasti, izdaja susjeda, izdaja prijatelja, izdaja čak svećenika… Nema više takve vrste izdaje koja u ovom životu nije prisutna. Najiskrenije vam to govorim.
Duboko sam razočaran sa stanjem stvarnosti koje mi pružamo jedni drugima. Isto tako duboko sam uvjeren da ovo neće dugo trajati. Ne može Ljubav biti vječno slijepa! Ne može srce biti vječno ranjeno, jer će umrijeti! Ne može prijatelj vječno podmetati trenutke i situacije, jer se poistovjećuje s neprijateljem! Niti kopanje drugom, njegovih temelja! Niti ne imanje sebe i svog “ja”!
Ovo vam sve govorim u Uri Milosrđa. U Uri Onog koji je bio izdan i od izdaje umro. Ovo vam govorim iz dubine duše i ljepote onog srca koje mi je dano od Boga Presvetog Srca. Pozivam vas ovim putem da ljubimo jedni druge i da budemo, jer najljepše i najveće razotkrivenje koje se može dogoditi u našem životu jest upravo iznenađenje koliko nas neka osoba može silno voljeti.
Prava je ludost bježati od otkrivenja bližnjem one iskrene ljubavi koja se gaji prema njemu. Tu ljubav pati, posebno ona vrst ljubavi koja je čista, dobronamjerna i velikodušna u svojoj biti. O, dragi ljudi… ne krijte nikad duboko i daleko svoje srce, čak i od Boga, kao neki. Pokušajte jednostavno doprijeti do druge osobe i to na onaj način da joj pristupite, ako osjetite tu njezinu i vašu potrebu za iskrenom blizinom. To može doprinijeti bogatstvu odnosa.
Evo upravo to što doprinosi bogatstvu odnosa može biti pravo i plodno razotkrivenje stvarnosti u kojoj se nalazimo i Bogu hvala na tom.