I opet iznova… živjeti…

    Jer život ima smisla…
Život je Dar, a Dar želim
ljubiti i cijeniti i poštovati…
Plod Duha… 

 

       Postoji to što ne može biti primijećeno, prepoznato, cijenjeno, ali motivacija kao da nikako ne može prestati kad promatraš Ljubav koja ti se i nakon Smrti, i nakon Raspeća dariva… Mi kao da smo naraštaj tuge u srcu, jauka u duši i kao da ne možemo prepoznati i prihvatiti nešto ljepše, bolje… što nam sam Bog nudi… To je tužno. Odbiti samog Gospodina… To je tragično… Reći Bogu NE… Ne dopustilo Nebo, doprijeti do takve razine „tupe osjećajnosti”.

 
 

I opet iznova... živjeti... - 01

© Stvarnost Riječi, neka nas potakne kako se istinski otvoriti Istini, Vječnosti, pa i samoj svetosti Ljubavi


 
 

     Danas koristim priliku da s vama dijelim trenutak riječi i da uplovite u Duh Ljepote, jer ste na to pozvani. Nešto može izgledati naopako. Nešto može zvučati tragično. No, molitva uvijek ima smisla. Molitva daje rod i plod. Molitva me potiče daljnjem i suze rađa za Vječnost… Kad se to događa, postoji iskustvo koje za vijeke vjekova traje. 

   Mi smo ušli u vrijeme Iščekivanja… To ljubičasto se “probija” u liturgiji… po oltarima naših crkvi. Rumenilo je prava kap osvježenja. Bosom nogom kao djeca, svatko je od nas kročio tom travicom i osjetio pravo osvježenje kroz koje je hod noge prošao. Bilo je to Proljeće našeg življenja, ali sad već zima stiže sred hladne i tmurne jeseni… To (stvarnost jeseni), treba cijeniti. Cijenimo te trenutke –  blagoslov Prirode koji više (pitanje je) može li se pružiti… blagoslov Prirode koju je sam Bog kreirao. 

 
 

I opet iznova... živjeti... - 02

© Hvala Preljubljenoj Istini na svim blagoslovima i svem življenju života sred čitava Svemira


 
 

     Mili ljudi, dok svakodnevno nastojim misliti na vas i na vaše prošnje, pohranjujem vas u svojim molitvama. Svakodnevno nastojim grijehu reći NE, kako bi mogao stati pred Boga, pred Presveto; primiti Euharistiju i ići životom dalje i dalje. Smatram da to mijenja, te Svetosti dovodi i vas i mene. 

    Kad bismo ljubili ono što je lijepo, što je prolazno, no što ostavlja nekakav trag… vjerujem da bismo očuvali ovaj život i našim nećacima i vašim unucima… našoj budućnosti. Ljubimo Prirodu… i čuvajmo Ju nadasve. Netko ima svog ljubimca pa ga nastoji izvesti i prošetati. Netko djevojku. Netko svoje očeve, majke… I kad se udružimo, budimo zajedno! Brzo će proći, ali to što jest… što se dogodilo i opstalo… kap je svježine i trenutak bljeska inspiracije za nadolezeći životni Mir. 

     O, Gospodine i Nebo Svetosti i Istine… očuvaj nas budnima, trezvenima i u konačnici svetima… da bismo mogli u svu Vječnost živjeti.