Život kao da može biti otet našim dragim anđelima i dječacima ili djevojčicama koji su bili tu uz nas… Htjeli su upoznati život zagrlivši njegovu stvarnost, ali nisu uspjeli. Htjeli su osmijeh pružiti nama, ali im to nije bilo omogućeno… I sve to skupa što su proživjeli, sve to skupa što su imali u sebi… nama je ostalo za uzor i njihovoj Budućnosti Nada da će to moći osjetiti i doživjeti s Dragim Bogom.
Malene su to stvari… za nas siromahe, za nas tek obične ljude… jedna duboka nada i veliki ispit života, te ispit naše vjere. I upravo stoga kad razmišljam o ovim (meni bitnim) stvarnostima, želim tebe kao bližnjeg potaknuti na jednu dublju molitvu, iskreniji suživot s bližnjima i Bogom, mirniji pristup prema braći i sestrama, te krajnje iskrenu i ne površnu osjetljivost za Ljubav koja već jest tu.
© Da… Ljubav zna biti izražena na tisuće nijansi, ali najbitnije su upravo one koje nas tako spajaju, približavaju i iznenađuju…
Za tvoj lijepi dan koji nikad neće umrijeti u našim srcima, dragi anđele… za tvoj divan san koji nikad neće ostati neostvaren, ostaju tragovi koji nisu učinili koraka, ali tragovi koji su itekako ostali prisutni u našim životima, jer posljednji poljubac od nas tebi uvijek će ostat zapamćen kao najljepši trenutak nove stvarnosti i tvog sna kojeg proživljavaš već sad. Nismo te mogli tako lako pustiti, ali smo pružili tvoje ruke Milom Gospodinu i tvoje korake upravili vječnim anđelima.
Ni s cvijetom se to ne da usporediti. Ni s laticama ruže taj miris izjednačiti. Ni s najljepšim trenutkom našeg života tvoj topao dah neće se ikad moći mjeriti. Svaka stotinka tvoga života za nas je kao biser na dlanu, kojeg možemo pokušati brusiti, ali nikad kao Božje Umijeće on neće biti dorađen.
© Ništa nije uništeno, pa ni urušeno… ako to Božjom Voljom nije pokrenuto… jer Nebo Njegove Svetosti sve to budno promatrajući uskrisava u Vječnost Milosti.
Skladali su se i stihovi za uspomenu na tebe i tražili biblijske riječi, koje bi mogli tek nekako dočarati tu tvoju stvarnost, ali dragi anđele koliko životvorno tebe želimo osjećati to nitko nikad neće moći saznati, jer što je ispisano nekad bilo u životu, nikad se ponoviti ne može… Isto tako, sada suze živo, vruće i milo teku niz naše obraze…
O, anđele…
do zajedničkog susreta,
nježnog poljupca,
besmrtnog susreta,
vole te promatrači tvog života…