Pa taj čovjek koji želi doći do oltara… ili bolje rečeno… taj mladić… pa on mora… sebe dati do kraja… ma čak i više od toga. Ljudi, toliko uložiti truda i napora oko samog školovanja, filozofije, dogmatike, teologije, eshatologije, antropologije… ne znam čega sve ne…
A gdje je ono… MOJE STAJANJE PRED ODGOVORNOSTI ZA BOGA I BLIŽNJE?! Gdje je ono ISPUNJENOST DUŠE?! Tko danas obična čovjeka pita: Kako ti je u duši? Ljudi moji… ja vas iskreno na samom početku ovog post-a pitam: “Postiže li se išta više po zasluzi?” Recite mi… Tko se to od vas sada nalazi na poziciji na kojoj je zaslužio da bude?
© Pokušajmo jedni drugima biti istinski bližnji… Ljudi suosjećanja, nježnosti, bliskosti i pravog prijateljstva… jer to je danas izazov
Za sv. Ambrozija, milanskog biskupa, mali dječak je prepoznao da je stvoren za biskupa… i imamo uzvik: “Ambrosius episcopus!” Nije čovjek ponekad bio taj koji je intervenirao za zasluge drugog čovjeka, već su životinje morale priskočiti u pomoć i dati ono priznanje koje čovjek nije znao uvidjeti i pružiti… kao npr. za život sv. Franje i njegovo propovjedništvo. Male ribice, ptičice i ostala bića su slušala i slutila njegov poziv. K tomu imamo i anđela koji pristupa Augustinu i kaže mu: “Uzmi i čitaj! Uzmi i čitaj!” jer Božja Riječ pripada Božjima.
I stajanje pred odgovornosti za Boga i bližnje, kao i ispunjenost duše… nekoga se mora pitati… i taj netko mora to prepoznati… već u namisli toga slijedi postignuće čovjekovo po zasluzi. Ako toga nema… a onda je očito velika ta sljepoća, nemar i hladnoća srca. Onda smo očito gadno zaglibili i prepustili se gorem od mita i korupcije. Jer što me uzdiže k Tebi? Što me privija k Svesilnom i Sveznajućem?
© Prodrijeti nam je k srcu… ljubavi… tim bitnim ljudskim čimbenicima života i življenja…
Mi ćemo možda i za kratak vijek doći do onog što smo zaslužili, ali znajući da sve što je lijepo kratko traje, pitanje je koliko će sve to skupa izdržati… biti prisutno… a upravo kad čovjek postigne nešto po zasluzi, još više (vjerujem bar nekolicini) ima nadahnuća za činiti još bolja, još kreativnija i još mudrija djela.
Na oltar zasluge neka pristupi svaki kandidat koji je toga “dostojan” i koji je tom istom dosljedan. Neka s oltara zasluge krene svaki blagoslov za svaki rad i svakog čovjeka, jer to je ono najljepše i najmilije. I da oslijepim jednog dana ispisujući ove tekstove za koje je sam Duh Sveti, Mudrost i Vodstvo, ja bi bio i dalje ispunjen u srcu imajući u vidu da je nastalo što je Bog htio da nastane.
© Sreću osjećamo, imamo… u njoj nam sva zasluga i blagoslov… onda kad smo istinski povezani jedni s drugima
Ljudi, pružimo jedni drugima ono PO ZASLUZI. Dajmo sve od sebe i odgovorimo na postavljene upite kad smo god u mogućnosti. I neka nam Gospodin oprosti za sve uvrede koje smo ikad nanijeli našim bližnjima, jer je to veliki dio odgovornosti. Ako vrijeđamo tuđu sposobnost za postignuće i darovanu riječ našem bližnjem, mi vrijeđamo samog Boga.