Pred raspršenim i razbaštinjenim

      Nekad kao djeca, igrali smo se na moru, na pijesku… skupljali smo malene školjke i bili smo zadovoljni i sretni. Danas su apsolutno druga vremena, jer danas Povijest piše nešto drugo, dok Sadašnjost živi nešto sasvim treće. Sve je u svom duhu i zarobljeno i uništeno… pa ni ljetina više nije kakva je nekad bila, a nebeske brane bivaju gotovo zatvorene. Umjesto pjesme, klicanja… samo čuješ psovke… Pune su uši krivih i poziva i zvanja; razgovora i riječi… O, Bože…  

         Nekad smo mogli uzviknuti: Pa da mi je i Dolinom Smrti proći, Zla se ne bojim, ali danas više ne. Više ne… Kako je, Isuse, kako je prežalosno kad nemaš ni zdravorazumsku osobu s kojom možeš popričati o onom najbitnijem. Eh… bitno da se mi “častimo izrazima”, te jedni drugima govorimo da smo budale i slično. No, tako u životu ne smije biti! Kvalitetan život bez Svete Mise, Sakramenta Ispovijedi nije moguć, a po nama se danas i ore i kopa… po nama se danas, na naša leđa tereti toga strovaljuju i ponaša se prema nama još gore od onog prema pitomoj životinji, ovcama…

 
 

Pred raspršenim i razbaštinjenim - 01

© Evo vam primjera kako se to danas čovječanstvo odnosi prema Kristovim sljedbenicima


 
 

         Daj nam Gospodine, molimo Te, mogućnost da bistro postupamo jedni prema drugima. Pruži nam Gospodine Ruku Svoju vodilju i molimo Te da uistinu budeš s nama i da nas vodiš k pravim ljudima i pravim životnim vrijednostima uz životnu djelatnost koja je uistinu za nas. Molimo Te Gospodine, ne zaboravi glas slugu Svojih koje si nekad izabrao. Molimo Te Gospodine, blud i opačinu ovom naraštaju oprosti i uči ih drugim stvarnostima, a ne gadostima kojima su se dali sami zavesti.

            Ljubljeni ljudi, nemojte zanemariti Boga. Nemojte zanemariti ni dijete… vaše dijete, koje ljubi Boga. I ono je od Vijeka izabrano za ovaj život i ovaj vijek kao i vi. Za ručicu vodite sinove i kćeri i s ljubavlju ih nahranite za više vrijednosti, te više ideale.

 
 

Pred raspršenim i razbaštinjenim - 02

© Zašto samo sanjati o Istini Neba predodređenoj za naš život, kad ono može biti i stvarnost?!


 
 

          O, Vječnosti… kako ponekad biva tako udaljena Tvoja Prisutnost… O, Vječnosti… želimo Ti služiti. Biti Tvoji ponosni sinovi… Želimo stati kako danas uz ovaj naš oltar, tako i uz Oltar Vječnosti… Ova molba neka bude upućena k Nebu i neka se ne zaboravi na sina koji živi pred raspršenom istinom i razbaštinjenim životom.