Iz Knjige Psalmi
[Ps 74 (73)]
Zašto si, Bože, posve zabacio,
zašto kiptiš gnjevom na ovce paše svoje?
Sjeti se zajednice koju si davno stekao,
plȅmena koje namače kao svoju baštinu
i brda Siona gdje si šator svoj udario!
Korakni k ruševinama vječnim –
sve je u Svetištu razorio neprijatelj.
Protivnici Tvoji vikahu posred skupštine Tvoje,
znakove svoje postaviše k’o pobjedne znakove.
Bijahu kao oni koji mašu sjekirom po guštari,
sjekirom i maljem vrata mu razbijali.
Ognju predadoše Svetište Tvoje,
do zemlje oskvrnuše Prebivalište Tvoga Imena.
Rekoše u srcu: »Istrijebimo ih zajedno;
spalite sva svetišta Božja na zemlji!«
Ne vidimo znakova svojih, proroka više nema,
i nitko među nama ne zna dokle …
Dokle će se još, o Bože, dušmanin rugati?
Hoće li protivnik dovijeka prezirati Ime Tvoje?«
Zašto povlačiš Ruku,
zašto u Krilu sakrivaš Desnicu svoju?
No Bog je moj Kralj od davnine
On koji posred Zemlje spašava!«
Ti svojom Silom rasiječe more,
smrska glave nakazama u vodi.
No Bog je moj Kralj od davnine
On koji posred Zemlje spašava!«
Ti svojom Silom rasiječe more,
smrska glave nakazama u vodi.
Ti si Levijatanu glave zdrobio,
dao ga za hranu nemanima morskim.
Ti si dao da provre izvor i bujica,
Ti si presušio rijeke nepresušne.
Tvoj je dan i noć je Tvoja,
Ti ùčvrsti mjesec i sunce;
Ti sazda sve granice zemlji,
Ti stvori ljeto i zimu.
Spomeni se ovoga: dušmanin Ti se rugaše, Jahve,
i bezumni narod pogrdi Ime Tvoje.
Ne predaj jastrebu život grlice svoje,
i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!
Pogledaj na Savez svoj,
jer svi su zakutci zemlje puni tmina i nasilja.
Ne daj da jadnik otiđe postiđen:
neka siromah i ubog hvale Ime Tvoje!
Ustani, Bože, zauzmi se za svoju parnicu,
spomeni se pogrde koju Ti bezumnik svaki dan nanosi.
Ne zaboravi vike neprijatelja svojih:
buka buntovnika još se diže k Tebi!
Izvor:
- Hrvatska biskupska konferencija (2016.); Biblija, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb