Draga braćo i sestre, sretna vam nedjelja!
Još sam na početku svog djelovanja među vama. Prije svega, želio bih vam zahvaliti na iskazanoj ljubavi i zamoliti vas da me i dalje podržavate svojim molitvama i blizinom.
U svemu što nas Gospodin poziva činiti, kako u svakodnevnom životu, tako i na našem putu Vjere, postoje trenuci kada se osjećamo nesposobnima. Ipak, Evanđelje ove nedjelje (usp. Iv 14, 23-29) govori nam da se ne oslanjamo na vlastite sposobnosti, već na Milosrđe Gospodina koji nas je izabrao, te da budemo sigurni da nas Duh Sveti vodi i uči svemu.
Uoči Učiteljeve smrti, apostoli su se, u svojoj zbunjenosti i nevolji, pitali kako će nastaviti svjedočiti o Kraljevstvu Božjem. Isus im je tada govorio o Daru Duha Svetoga. Dao je ovo divno obećanje: „Tko me ljubi, čuvat će moju Riječ i Otac moj ljubit će ga i doći ćemo k njemu i nastaniti se kod njega” (r. 23).
Na taj je način Isus oslobodio učenike njihove tjeskobe, rekavši im: „Neka se ne uznemiruje srce vaše i neka se ne plaši” (r. 27). Jer ako ostanemo u Njegovoj Ljubavi, On dolazi prebivati u nama i naš će život postati Hram Božji. Njegova nas Ljubav prosvjetljuje, utječe na način na koji razmišljamo i djelujemo, širi se prema drugima i obuhvaća svaku situaciju u našem životu.
Ovaj Božji boravak u nama, braćo i sestre, upravo je Dar Duha Svetoga, koji nas vodi za ruku i omogućuje nam da iskusimo Božju Prisutnost i Blizinu usred našeg svakodnevnog života, jer nas čini svojim domom.
Divno je pomisliti da, kada razmislimo o svom osobnom pozivu, situacijama s kojima se susrećemo i ljudima koji su nam povjereni brigu, o svojim obvezama i odgovornostima, te o svojoj službi u Crkvi, svatko od nas može s pouzdanjem reći: „Unatoč mojoj slabosti, Gospodin se ne srami moje ljudskosti. Umjesto toga, dolazi prebivati u meni. Prati me svojim Duhom, prosvjetljuje me i čini me oruđem svoje Ljubavi prema drugima, prema društvu i prema svijetu.”
Dragi prijatelji, na temelju tog obećanja, hodimo u Radosti rođenoj iz Vjere, kako bismo postali sveti Hram Gospodinov. Odlučimo donijeti Njegovu Ljubav posvuda, nikada zaboravljajući da je svaka naša sestra i brat prebivalište Boga i da se Njegova Prisutnost očituje prije svega u malenima, u siromašnima i onima koji pate, koji nas mole da budemo obzirni i suosjećajni kršćani.
I povjerimo se zagovoru Presvete Marije. Snagom Duha Svetog, Ona je postala „Prebivalište posvećeno Bogu”. S Njom, neka i mi upoznamo radost prihvaćanja Gospodina u našim životima i da budemo znakovi i oruđa Njegove Ljubavi.
Izvor: