Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
(Iv 5. 1-3a. 5-16)
Bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnika – slijepih, hromih, uzetih.
Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: »Želiš li ozdraviti?« Odgovori Mu bolesnik: »Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe.« Kaže mu Isus: »Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!« Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda.
Toga dana bijaše subota. Židovi su stoga govorili ozdravljenome: »Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!« On im odvrati: »Onaj koji me ozdravi reče mi: ‘Uzmi svoju postelju i hodi!’« Upitaše ga dakle: »Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi i hodi?’« No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: »Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!« Čovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. Zbog toga su Židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom.
Riječ Gospodnja.
Milina je… predragi u Kristu… milina je ta Riječ koja progovara, koja biva uz čovjeka i koja ga u konačnici liječi i ozdravlja.
Nitko više ni itko manje, doli sam Bog… sam Isus… Isus promatra situaciju i najpotrebnijem pristupa… Kako tvrdi evanđeoska Riječ, bilo je tu slijepih, hromih, uzetih… dakle, raznih vrsta boli i trpljenja, ali mili čovjek koji je trpio gotovo trideset i osam godina, zavrijedio je čuti u taj subotnji čas: „Želiš li ozdraviti?”
Duboko vjerujem da je najveća bol Neba nad zemaljskim, kad nekakvi ljudski propisi i zakoni žele nadići čovjeka… žele izdaju da bi napali… da bi se osvetili… da bi vladao neki tobožnji red…
Duboko vjerujem da je tolika bol u srcu Isusovu bila i tada, kad je liječio, ozdravljao i pomagao ljudima, pa i subotom… jer je opet i taj dan poradi čovjeka, kao i svi ostali… Čovjeku pristupiti… Čovjeka uzljubiti… Čovjeku pomoći… Čovjeku iznad svakog zakona i svakog propisa biti blizu…
… jer koliko je Sin Božji, Živi Čovjek i ljubio i doticao i liječio, toliko više smo i mi potrebiti iskazivanja tog istog u svoj našoj moći pred Licem Neba i Zemlje… jer jedino po Ljubavi svima biva suđeno… nekima na spasenje, a nekima na vječnu osudu… samo zato što nisu bili kadri voljeti… što nisu istinski ljubili…
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2007.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb