Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
(Mt 20, 17-28)
U ono vrijeme: Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: »Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će Ga na smrt i predati poganima da Ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali On će treći dan uskrsnuti.«
Tada Mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa svojim sinovima, pade ničice da od Njega nešto zaište. A On će joj: »Što želiš?« Kaže Mu: »Reci da ova moja dva sina u tvome Kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.«
Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Kažu Mu: »Možemo!« A On im reče: »Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva – to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.«
Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.«
»Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«
Riječ Gospodnja.
Svetost ovog evanđeoskog odlomka, predraga braćo i sestre, poziva na vrlo važno promišljanje u ove korizmene dane… i na još važniji upit: Što ištemo?!
Isus, Gospodar vjekova, te Vladar Neba i Zemlje… On, Put, Istina i Život… svojom Riječju i svojim svetim Primjerom ukazuje gotovo na bît onog spasonosnog i utješnog… što privodi k Ocu svete Vječnosti i što svaku dušu privodi k Prijestolju Neba i Tronu Spasenja.
Što to ištem u ovaj čas?! Što to ištem u ovaj dan?! – važno je postaviti upravo ovaj upit, jer ni mi, predragi u Kristu, ne znamo što ištemo (usp. Mt 20, 22).
Ljubljeni u Kristu, podložnost Zakonu Oca Vječnosti dovodi do poniznosti, te rastu čitava bića u poslušnosti, kako Sina Vječnosti, tako i svakog od nas. Uistinu, kad Isus progovara riječi: nisam ja vlastan dati onda ne stavlja bît stvarnosti sa strane, već ukazuje kako privesti sebe i druge k Spasenju.
Znate, zdravlje i sreću, mnogi požele jedni drugima. O Vjeri, rijetko tko istinski i razmatra, ali zdravlje i sreću… čovjek silno želi i sebi i drugima, smatrajući to posebno bitnim. No, ono što bih po evanđeoskom odlomku poželio jest upravo da razmislimo o tom: Koliko smo spremni biti istinski ponizni pred Sinom Ljubavi i svete Vječnosti? Koliko smo spremni ići u susret, uz dostojanstvo osobe, za potrebe bližnjeg po Ljubavi?
Ni zdravlje, ni zadovoljstvo; ni sreća, ni užitak; ni blagostanje, ni karijera… ne mogu dovesti apostolat ovog vremena do Ispunjenja, sred čežnje i traženja, osobito ne bez Utočišta grešnika i Utjehe žalosnih, naše Blažene Djevice Marije što svaku dušu privodi k Ispunjenju svih čežnji – Bogu svete Vječnosti.
Primjer Marije… primjer te svete Žene… i Njena Neka mi bude, jesu u Bogu i s Bogom, a tako i mi, po primjeru Sina Ljubavi, Isusa Krista… osobito molimo, zazivajmo i učimo od danas moliti, tražiti i išteći živjeti po Budi Volja Tvoja.
Ta i Sin, sred najtežih vlastitih povijesnih trenutaka, uvijek je imao pred očima: … ne kako ja hoću, nego kako Ti hoćeš. I tad’ ćeš shvatiti kako uvijek imaš upravo ono što išteš… uvijek potrebito, već udijeljeno, te traženo, a već pronađeno… ali s Gospodinom, s Nebom… u svetoj Vječnosti.
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2007.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb