Sred važne sudbine našeg života, gdje se većinom moramo sami snalaziti i sami izboriti… dobro dođe ovo Evanđelje dana. Vjerujte mi, dobro dođe… Krist po apostolima… Bog po prorocima… Duh Sveti po svetima… djeluju nadahnjujuće za naše svakodnevno djelovanje. Što uopće znači danas “primiti dobra”? … jer i pornografija je danas mnogima nešto dobro… golotinja je nešto “kulturno”… blud je postao mašinerija “pozitivne tjelovježbe”… i dalje možemo nabrajati negativnosti, ali ne dolikuje toliko negativno kruniti svetost Riječi… ne… barem ne ovog dana.
Za hrabrost odreknuća i za iskorak u trenutak posta u vlastitom životu… rijetko tko da potakne i da priča o tom… čak se i unutar “institucije svetosti” događa nekakvo prilagođavanje lagodnosti života… a sve su to pakleni uzdasi demona današnjice, vjerovali ili ne.. Prestrašno… Pretužno… Prežalosno što mi danas imamo nekakav program, ali od tolike zasićenosti sve nam je dosadno… i novo već je dosadno… i iznenađenje već je očekivano… Jednostavno, moramo biti pomireni da nema “tablete sreće”, a primiti dobra na ovom svijetu samo uz znoj, suze i težak križ…
Ljubomora prvog radnika… učenika prvih redova… “kvalitetnih” studenata… ide do te mjere da se sve kasnije kroz život promatra nekom perspektivom zavisti i ljubomore. Ljubomora kao da je kod nekih neugasiva, a hrani se svakodnevnim zlim promatranjem, kao i nastojanjem da se ugrozi i ponizi bližnjeg. Kako moliti? Kako se ostaviti i ljubomore i zavisti i pornografije? Kako se ostaviti svih tih stvarnosti i opačina koje čovjeka varaju i ujedno izluđuju? Ne treba nam kuga, jer mi već imamo kugu… Ne treba nam karantena, jer smo ju već sami skrojili… Ne treba nam ništa loše, jer sam pogled na sljedeće van zidova, ma čak i unutar zidova već je loše…
Misli smo zatrovali i iskreno bojim se kako će biti dugotrajno i naporno iščistiti se od svega toga… ali ako želimo Spasenje, krenimo nekako s molitvom iz srca… Neka vam Bog da snage…