Po evanđeoskoj Riječi, predraga braćo i sestre, sv. Marka (Mk 10,17-30)… volio bih razmatrati ne toliko o bogatašu koji nije mogao napustiti svoj velik imetak kako bi nasljedovao Krista, već o ovim naslovnim riječima teme Evanđelja.
Sve češće i češće, vjerujte mi… a najčešće od bližnjih, dobijem upit i to onako u čuđenju po svjedočanstvima ili svetaca koji su imali vizije Čistilišta, čišćenja duša gotovo spasonosnih… ili po svjedočanstvu svete Milosti viđenja čistilišta ljudi, običnih grešnika… Pa tko se onda može spasiti?
Dobijem upit… kojeg sam znao, znam, a i sad ga samom sebi postavljam.
Zapisano je: Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu!, ali… teško ti je nekako povjerovati… ma gotovo preteško, jer je Bog Pravedan, jer poznaje sve… jer Mu se ništa ne može sakriti. O, da… Ništa! Grešan čovjek, grešna duša… s bar malo svijesti, ostaje posramljena i zasrami se sa svom spoznajom, al` nikad nećemo dokučiti kako Bog na to reagira…
Utjeha je u riječima: Milosrđe mi je milo… kao i u onim: Milosrđe likuje nad sudom. Upravo takva Milost ne može zakinuti pojedinca za ono što mu od vijeka pripada, pa da je grešan ne znam kako… Ljubezni Gospodin Bog neka nas uvede sam u Otajstvo Spasenja, kako bismo vjerovali, predano molili i zauvijek Mu pripadali…