U gotovo gluho doba noći, tamo oko četvrte noćne straže… prišao im je nitko manji i nitko neznatniji doli je to bio slavan Učitelj. Znate, ovdje ne pojedinac, već zajednica učenika doživljava strah. Pomislili su da je utvara.
Fascinantno je kako nam prvo čitanje (1 Iv 4, 11-18) kaže: … savršena ljubav izgoni strah; da bismo mogli razumjeti Stvarnost Riječi dana, te su nam riječi sv. Ivana, apostola itekako važne… itekako značajne…
Kolikima je danas Gospodin utvara?! Ovo pitanje možda strašno zvuči, ali predragi, mnogi u tami… kad da progledamo?! Kad da uvidimo, kako Gospodin, kao Svjetlost svijeta i u noći donosi sveto Svjetlo, donosi dio Sebe… dio Ljubavi, Mira; Istine i Pravde; Odanosti i Zajedništva… jer slijediti Ga – Hrabro samo!
Kristova Riječ: Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se! – itekako treba danas ovom tamom vremena postati glasnim signalom da se probudimo iz bunila, nereda, magle… da si osvijestimo stvarnost bivstva Gospodina našeg Isusa Krista i Živog Boga koji sve vidi i sve poznaje.
Predragi u Kristu, nemojte se bojati. Kao što je došlo to vrijeme Zla, tako će i proći… kao što dođu zli ljudi, premda ponekad i “krv ispiju”, odu… Važno je ne bojati se… Važno je uteći se savršenoj Ljubavi, uteći se nebeskom zagovorniku, svecu dana, anđelima, Majci Božjoj i Janjetu Spasenja.
Kako je predivno ovo: I uziđe k njima u lađu, a vjetar utihnu. I uzići će k našim srcima, a sve oluje i nedaće; i vjetrovi i bijede će utihnuti. Tu leži Nada, kao i ispunjenje Vjere. I Bože, hvala Ti na tom.