Iza Riječi koja je progovorila, a još više k tomu sve učinila… bilo koje ljudske riječi, isprazne su. Što nadodati… što oduzeti… bio bi grijeh, jer Pamet je progovorila. Um je učinio i mi smo samo opstali, ali unatoč svemu i dalje bivamo i bit ćemo beskorisne sluge.
Drage sestre i braćo, vidite li sebe u svemu ovom? Vidite li kako se mi još češće od ovih pozvanih znamo ispričavati i ispričavati pod izlikom ovog ili onog. Ispričaj me su uistinu postale naše sve češće poštapalice pred bližnjima, pred onima koje je Bog postavio u naš život… koje je sam Bog odabrao… koje je Bog poslao i pružio priliku i nama i njima da dijelimo ovo Nebo i Zemlju zajedno…
Kako mene samo ovo Ispričaj me ubija na neki način. Nema tu zanata bez izlike danas! Nema Institucije bez izlike! Isprika je ČISTA IZLIKA! Pa i beskućnik, ne omalovažavajući njegov životni put, uviđa bijedu ljudskosti. Čistači, beskućnici, izbjeglice, nemoćni… ako nas oni ne preteknu u Kraljevstvo Božje, sred svete Iskrenosti koju nose u sebi, onda ne znam tko će…
Kako li ponekad bližnje zna pogoditi isprika, ali je razlika u tome što je neki znaju kako prihvatiti, a neki, vjerujte mi, ne bitno koliko imaju godina, staža… još nisu.