Čitanje svetog Evanđelja po Marku
(Mk 1, 14-20)
Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje:
»Ispunilo se vrijeme,
približilo se kraljevstvo Božje!
Obratite se i vjerujte evanđelju!«I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.
Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima, i otiđu za njim.
Fascinantno je to kako sred progonstva, sred nemoći i predanja vlastita rođaka… Isus odlazi u Galileju. Galileja je njegovo odredište. Galileja ovog vremena tvoje je srce, u kojem se Gospodin želi nastaniti i definitivno prebivati. Pitanje je samo: Kojim putem moje srce putuje? Da li se pronalazim u Galileji, kamo Isus želi doći… nastaniti se… te po Njemu širiti milinu Svoje Riječi, kao i slatkoću Svoje Ljubavi… gotovo nepresušni izvor Kreposti.
Duša biva pravim bogatstvom kad u njoj prebiva Sin Vječnosti. Čitajte Riječ Istine, Mudrost svetosti Pisama… Gledajte lomljenje Kruha, uzdizanje Krvi… Po svemu tom Isus pristupa i tebi Šimune Petre ovog vremena, i tebi Andrija, Ivane, Jakove… ovog vremena…
Život krštenog u Krvi, rađa novim stvarnostima zvanja i mi smo pozvani videći, ljubeći; djelujući, te slušajući budno moliti nad vlastitim, kao i nad zvanjima koji su istinski pozvani u Kristu, no doživljavaju nemogućnost pristupa Instituciji kamo bi trebali pripadati… ukoliko je to Božja sveta Volja. Pripadam li “tamo”, “tamo” kad-tad i završim. I dao dragi Bog da se ustrajno, zaustavljajući se u nutrini riznice Institucije Ljubavi, hranim, živim i umirem za braću, za bližnje…
Sjetite se prije odabira dvanaestorice što je Isus cijelu noć činio? Probdio je moleći za njih, te prikazujući ih vlastitom Ocu. Toliko ih je ljubio da ih je neizmjerno živeći, umirući, djelujući i ljubeći umirao Sebi do same smrti… da bi oni baštinili po umiranju pšeničnog zrna rodili obiljem… obiljem duhovnih zvanja po čitavom svijetu.
Predragi u Kristu, u pozadini svega vidim Mariju. Mariju koja prije svega moli, ponizno živi… Mariju koja srcem svojim, pohranjujući sve u Nutrinu Svoju… umire Sebi, kako bi se velika “akcija plana Božjeg” dogodila po Sinu Miljeniku, Prvorođencu i Jedincu. O, kako Marija uči djelovati do smrti… u Milosti Nazareta… pa i Galileje naših srdaca…
Marijo, Majko apostola, prikazuj i nas Ocu svete Milosti i moli za nas.