Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
(Mt 16, 13-19)
U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita svoje učenike: “Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?” Oni rekoše: “Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili neki od proroka.” Kaže im: “A vi, što vi kažete, tko sam ja?” Šimun Petar prihvati i reče: “Ti si Kralj – Pomazanik, Sin Boga živoga.” Nato Isus reče njemu: “Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi put i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.”
Mi možemo, istinski biti zahvalni Bogu na svetosti koju nam danas i u svu Vječnost pruža Nebo, preko Svetih Otaca, papa… istinskih Kristovih vikara, odnosno pronositelja prave Svetosti koju je zastupao sam sv. Petar, apostol… kako čitamo u današnjem Evanđelju, te na poseban način danas o tom i promišljamo.
Volio bih se prisjetiti, ne samo sv. Leona Velikog, pape… kojeg danas slavimo i na kojem itekako trebamo biti zahvalni Bogu, jer u onim svetim trenucima, osobito kad je dao tezu nauke o Tajni Kristove i božanske i ljudske naravi, držali su čak da sam sv. Petar progovara iz njega, posred kalcedonskih otaca… već i svetih papa naših vremena: sv. Ivan XXIII., sv. Pavao VI., te sv. Ivan Pavao II. Zamislite bogatstva vijeka samo ovih zadnjih nekoliko stoljeća, gdje osobito stavljamo naglasak na izmoljenom Gospinom papi – sv. Ivanu Pavlu II.
No, vratimo se evanđeoskoj Riječi… Ova Riječ nas itekako potiče da promišljamo o svetosti pape, kao o istinskom Kristovom vikaru, a po papi, onda tako i o (nad)biskupima, svećenicima, đakonima… jer to su sve djelitelji svetosti Neba, posredstvom Živog, Besmrtnog, Svesilnog, Svemogućeg Boga.
Dakle, moliti nam je da nam Sveti Otac uistinu bude istinski Kristov vikar. Dapače, moliti nam je ne samo za nepogrešivost djelujućeg, već i “pasivnog” pape – pape u miru, Benedikta XVI. I stoga, ako možemo dati prednost vladavini, onda itekako trebamo dati prednost molitvenom dijelu Crkve i to svakako naglasiti bilo u osobnoj molitvi, bilo na sv. Misi.
Istinski Kristov vikar – jednom proglašen, za sva vremena proglašen! To sam Krist svjedoči i to od Petra-Stijene, pa do današnje stijene, preko koje i vrata paklena neće je nadvladati. Stoga vas pozivam, ne samo na razmatranje o svetosti istinskih Kristovih vikara, već i na molitvu za postojeće Kristove vikare.