svoju bol pruži velikodušno Križu

    Neizvjesna je ta budućnost koju nam poželjeti može čovjek. Neizvjesna je stvarnost koja se već sada događa i upravo stoga ta Tužaljka Pisma ponovno bi se trebala osuvremeniti, a plač proroka iznova dogoditi. Gospodin već odavna trpi u Svojim Udovima, još uvijek milujući i tješeći Svojom Boli sve patnike svijeta… patnike koji na bilo koji način svoju bol podnose u Miru, Spokoju, Ljubavi i Pažnji… u Bogu. 

     Može ti biti dana bol ne znam koje vrste, a još više ti biva dan On, Sluga Gospodnji, o kom Izaija ovo napisa:

“Izrastao je pred Njim poput izdanka,
poput korijena iz zemlje sasušene.
Ne bijaše na Njem ljepote ni sjaja
da bismo se u Nj zagledali,
ni ljupkosti da bi nam se svidio.
Prezren bješe, odbačen od ljudi,
čovjek boli, vičan patnjama,
od kog svatko lice otklanja,
prezren bješe, odvrgnut.
A On je naše bolesti ponio,
naše je boli na Se uzeo,
dok smo mi držali da Ga Bog bije i ponižava.” (Iz 53, 2 – 4)

 

svoju-bol-1

opis fotografije: zlatom pokriven drveni križ u crkvi (© dreamstime)

 

       Te Riječi neka te tješe i neka ti budu melem kad budeš trpio/-la, jer ništa ne zaslužuje takvu pozornost pred Bogom kao vapaj koji iz iskrena srca prodire do Neba! I ništa ne zaslužuje toliku nagradu kao bol strpljivo podnesena. Nije nam se bojati trpiti, već nam je ići ususret Patnji, Boli… i kad ju budeš osjećao blizu ili nosio u nutrini sebe, istinski si miljenik, jer Bog ti ne može biti bliži nego tad` što je.

       Postoje sveci kroz povijest umjetničko oslikani s križem… zagledani u križ, zagrljeni križem… Promatrajući njihov život, sagledavajući potpunu Istinu, riječ je o Nadnaravnoj Ljubavi koja se stapa s onom naravnom dajući joj Puninu Ljubavi i otkrivajući joj Lice na misteriozan način… Lice milijardama milijarda prekriveno Velom Tajne. Pomozi nam Gospodine pronaći Utjehu u zaljubljenosti u Patnju, Bol i Križ. 

      Svoju bol od svakoga možeš kriti i tajiti, koliko god to bilo moguće i to je plemenitost Mudrosti koja ti je udijeljena. Svoju bol možeš podnositi privijajući se Nebu, anđelima i na taj način pružajući ljepotu mirisa koja se širi i prostire pred Živim Bogom. Svoju bol ponizno trpi i mudro čuvaj.