Ako tvoje ispunjenje života nije neko sebično ispunjenje, onda pozovi što više ljudi u svoj život… daruj im mogućnost… daruj im šansu… pruži im priliku koja ne bi smjela… ne bi trebala propasti…
Činili smo puno toga u životu zajedno. Prolazili i svete i grešne trenutke. Molili i ljutili se. Smijali se i plakali. Toliko toga…
Možeš li i dalje hraniti dušu moju “k`o djevojče” malu golubicu? Sve… ali baš sve… može definitivno imati svoga smisla i svoga ostvarenja… samo je potrebno uvidjeti, pravovremeno reagirati i ne pustiti tako lako ono što se teško steklo…
opis fotografije: mala djevojčica hrani goluba (© dreamstime)
Sve tamnije i ujedno sve teže postaje biti u ovom životu. Kao da je teško odijeliti, a kamoli nahraniti ono što je gladno. No, Smisao mora postojati. On definitivno mora egzistirati, jer inače Umijeće umire, Ljepota propada i Život prestaje.
Bogu, najvažnijem u mom životu, želi predati svoje mjesto i svoje vrijeme. Obvezama – želim se definitivno okrenuti… jer čemu vrijedi više da propada ono što je sveto, što pruža budućnosti, kao i ono što Svjetlom svijetli i dopire do srca… ?!
Kaže jedna pjesma i s njom bi završio:
“na rame moje sleti
tamo te neće oteti,
zagrli me krilom
tugu mi ugasi”