Ima li granica… Do kuda više…

  Često je iskrivljena istina poštenog ljudskog djelovanja “fer play”, ne znam zašto i ne znam kako, ali neki si to jako dobro i mudro vole dopustiti, pa čak i međusobno nastoje potkopavati drugoga, ali kada se sretnu s tobom “oči u oči” ili će ti pružiti stidljivi i jadni osmjeh, jer nemaju hrabrosti od laži, od dvoličnosti ili će sa strahom u kostima drhtati zastupajući svoje, ali iskrivljeno mišljenje, pred tobom u dijelu većeg broja šutljivih i sablažnjivih pobožnika, ali i malenog, nažalost nadmoćnog, broja gorljivih pobornika koji idu do kraja, pa bili i u krivu. E, tih nam se je bojati!

  Znate, lako je govoriti drugima kako bi trebali “više šutjeti, a manje govoriti” … a ja se pitam tko je spreman na PRESTANAK farizejskog šaputanja, licemjernog osmjeha, ali i srditosti, te gorčine koja ni srcu, ni duši ne da mira!

 

 

  I sad što je najtragičnije … što će neki, čak i ovo, shvaćati forsiranjem i prisiljavanjem drugih na ovakvo stajalište, ne znajući da su ovo samo riječi sagledavanja situacije, životnog proživljavanja, i srama nad sramom, jer i da hoćeš dobro učiniti opet si kriv!

  Da, dragi Zlatko, slažem se s tobom: “Previše trpim, da bih se igrao sa vlastitim razumom”, ali se pitam tko je spreman istinski shvatiti drugoga, ma barem ga pokušati dokučiti i zašutjeti ako shvaća da je u krivu … Tko je spreman … ? Ima li danas uopće takvih?

  To je ono ljudsko prokletstvo – svaliti na čovjeka krivnju, etiketu na bilo koji način, samo da ga se poput Isusa dadne na osudu ljudskom sudu, a Bog na sve to gleda bistrim okom, poput nijemog promatrača i Suzu pušta na Zemlju, Suzu koja će jednog dana, sve ovo – imam osjećaj, od želje htjeti pretvoriti u prah i pepeo, jer je spoznaja od Vječnosti da tvrdokorno mnoštvo nije željno obraćenja pod svaku cijenu i onda im je geslo “slobodom do ropstva”!

Tko ima pamet, neka promisli!