Govori Isus:
“Rekoh ti jučer da ima vrsta bolesti koje odskaču od običnih, koje su prouzročene od strane duhovnih sila. Bog ili Sotona, prvi radeći sa visine Nebesa, drugi iz dubine Pakla, udaraju, iz različitih razloga i s različitim ciljem, stanovita stvorenja.
Ali, kako je izvor različit i suprotan, bolest koja dolazi od Boga nosi sa sobom, za stvorenje mučenika svog Boga, svjetlost i ljubav, vukući ih iz izvora neizmjerivog Svjetla i neizmjerive Ljubavi; druga, dolazeći iz ustajalog ponora gdje vlada Sotona, ovija tminama i mučenjem.
Rekoh stvorenje mučenik svoga Boga. Duša koja se je potpuno prepustila svome Bogu postaje njegova mučenica. Ovdje je žrtvovatelj sami Bog, a mučeništvo stvorenja prepuštena Ljubavi nije manje krvavo, pa iako materijalno krv nije prolivena, od onog koje je žrtvovano od jednog krvnika. Jer u sretnom mučeništvu ne bivaju mučeni samo tijelo i krv nego razum, duša i duh, kojemu se nakon duhovnog razapinjanja, koje stigmatizira svaku moć bića u tijelu, u krvi, u razumu, u duši, u duhu, stavlja moj slavni pečat – cilj: plameni zagrljaj sa samim Ognjem, s gorućom Ljubavi, uronjenje u goruće Jedinstvo, koje je naše Trojstvo, savršeno spoznanje od čega je Bog, i posjedovati i biti posjednuti uvijeke od Boga.
Da. Dva su oblika duhovnih bolesti i dva oblika duhovnog posjednuća. Ako se naziva `posjednutim` onaj kojeg je uhvatio, kojeg muči i tlači i kojim gospoduje Sotona, zašto se ne bi i s još pravednijim razlogom, trebalo nazivati `posjednutim` onog kojeg je zagrlio, uzdigao, oblikovao i kojim gospodari Bog?
Blaženo, uzvišeno, sretno posjednuće! Duša nema drugo nego da se u ljubavi prepusti Ljubavi koja je okružuje, grli, prožima, nosi, koja joj daje nova osjetila i spoznaje nepoznate smrtnicima. To je uronjenje u vir Božji, u vir Svjetla, Znanja, Ljubavi, svake kreposti. To je uranjanje u vir Mira.
Duša iz tog vira izlazi, u onim rijetkim trenucima u kojima iz njeg izlazi – uvijek sve rjeđim trenucima, što se duša sve više gubi u Bogu – namirisana od Bîti njezinog Boga, i nijedno zarazno isparavanje, ni Zemlje, ni Pakla, ne može djelovati na njezin duh prožet božanskim miomirisom.
Duša `posjednuta` od Boga poprima od Njega toliku sličnost, da se čak vanjsko i materijalno obličje njezinog bića preinačuje (mijenja). Bog se nazrijeva kroz njezin pogled, kroz njezine riječi, kroz njezin smješak, kroz novo veličanstvo njezina izraza, po čemu onaj koji s njom dođe u dodir, kaže: `Ovo je nešto što nije od ove zemlje`.
Duša `posjednuta` od Boga je dragocjena zapečaćena posuda, ali iz koje se širi (ishlapljuje) mirodija, kojom je ispunjena. Zapečaćena, jer ljubav posvećuje i posjed čini vlasništvom samo Jednoga… i samo taj Jedini otvara i zatvara pečat koji je postavljen na duh koji se je dao Njemu. Širi se, jer je miomiris Božji toliko moćan da ne ispunja samo nutrinu posude, nego joj prožima i materiju, odakle se duhovno isparavanje izlijeva i prelazi na mnoštvo i pročišćuje ga od zadaha tijela i krvi.
Kada bi stvorovi znali što je to `biti posjednut` od Boga, svi bi htjeli biti `posjednuti`. Ali da bi to znali treba učiniti prvi korak, prvi čin velikodušnosti, odreknuća, i zatim ustrajati u tom prvom činu. Ostalo dolazi, jer kako jedan električni val koji izbija iz pola A, biva privučen od jačeg pola Z, tako jednako i duša koja se stavila u orbitu Božju biva privučena od Istoga, ma na kojoj se točki orbite nalazila.
Jer Ja sam Alfa i Omega i sve obuhvaćam što postoji. Samo protivno ljudsko htijenje, koje stavlja dotičnoga pod žig Zvijeri, skreće moje djelovanje, jer Ja sam vas stvorio slobodnima i ne silim vašu slobodu. Ako je stoga vaša volja tijelo i krv, to jest Sotona, moja Volja ne može djelovati, jer moja Volja je Duh i djeluje na osnovu vašeg duha, i duh umire gdje vlada materija.
Treba se ponovno roditi u duhu da bi se moglo ući u orbitu Božju i pobijediti tijelo i njegovog gospodara: Mamonu… Onda se zbiva `posjednuće`. Anticipirani Raj na Zemlji, sretni ulazak duše u Nebo po smrti, punina Raja u mome Kraljevstvu gdje će `moji` biti vječno sa Mnom, svjetlost u Svjetlosti, mir u Miru, radost u Radosti, slava u Slavi.”
© Iz knjižice DUŠE – ŽRTVE Marije Valtorte, izdvojili smo predivno, kratko poglavlje, naslovljeno u toj knjižici Duše “posjednute” od Boga mučenice su Božje. Riječi Sina svete Vječnosti dane Mariji Valtorti, pronalazimo u njenim bilježnicima 1943., str. 192-194 († Don Božidar Medvid – 21 465 Jelsa)