Koliko puta u svom životu si htio pristupiti osobi do koje ti je stalo… jednoj te istoj osobi – kojoj si se nadao, za kojom si čeznuo… osobi, koju si osjećao u dubinama sebe? Koliko puta… I postoji taj period kad želiš prijeći sve prepreke, sve zapreke… sve zidove i mostove; sve kilometre i sva mjesta; sve ljude i sve životinje; sve biljke i svu prirodu… ma apsolutno sve kako bi se pristupilo toj osobi!
Koliko puta smo kročili zajedno raznim mjestima… i sve to zapamtilo je tragove naših stopa, naših dodira, naših nadanja i očekivanja. Ti tragovi, dokaz su da i ono što želimo uništiti po pitanju te divne ljubavi, ne može biti uništeno. I staklo koje smo dodirnuli pamti, premda će biti i ono oprano, očišćeno… ono i dalje pamti… Ma, kad se Patnja stopi sa priljubljenosti između dviju osoba, tad spoznaješ, tad shvaćaš i umiješ razotkriti što slijedi… a slijedi blagoslov ljubavi.
Otisak dodira nit je koje se sjećamo. Tu nit možemo oboje pokušati prekinuti i jednom zauvijek zanemariti i zaboraviti. Još više od stakla… još više od same niti… srce je ono koje pulsira sve jače kad diše ljubav s ljubljenim; kad se voli… kad se nježno pristupa… Srce je ono koje definitivno želi spoznati i do kraja osjetiti i Bol i Patnju i Radost i Iskrenost. Otisak dodira samo su fine dvije riječi… iza kojih se krije bogatstvo pristupa.
Netko je spreman učiniti puno toga za osobu koju voli… Postala je izlizana forma riječi “i život dati”, pa ju neću ovdje upotrijebiti, ali pružiti cvijet može biti znak male pažnje i dara srca. Ti kad to uvidiš… kad to shvatiš… nemoj izigrati, nemoj povrijediti i nemoj za drugim nekim čeznuti. Kad to uvidiš učini… uzvrati… daruj… ma barem pokušaj, jer će se definitivno to opet umnožiti…
opis fotografije: odvojeni staklom, par drži ruke jedno prema drugom (© dreamstime)
Ljubavi moja… koliko li puta htjedoh pristupiti ti. Doživjeti plam i žar ljubavi koji se nikad ne može zaboraviti. Sklopi svoje oči i uđi u korak Vječnosti… tamo sve ovo predajem Ljubljenom Bogu po Rukama Marijinim koji nikog nikada nije zaboravio i ostavio bez topline, nježnosti i mekoće ljubavi.
Ljubavi moja… poželim samo osjetiti tvoju blizinu. Poželim sve ovo na svijetu staviti u neki drugi plan, a nas postaviti na prvo mjesto, jer to je ono što se ne može ni riječima više opisati koliko srcem koje ubrzano pulsira. Ono neka ti govori. Ono neka ti sve objasni. Ono neka ti sve reče po svetoj Šutnji i Tišini koja nas uvijek nastoji spojiti…
Neka nas odijele… neka nas ubiju… naša srca vječno zajedno titraju!