Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
(Iv 14, 6-14)
U ono vrijeme: Reče Isus Tomi:
»Ja sam Put i Istina i Život:
nitko ne dolazi Ocu osim po meni.
Da ste upoznali mene,
i Oca biste moga upoznali.
Od sada Ga i poznajete
i vidjeli ste Ga.«
Kaže mu Filip:
»Gospodine, pokaži nam Oca
i dosta nam je!«
Nato će Mu Isus:
»Filipe, toliko sam vremena s vama
i još me ne poznaš?«
»Tko je vidio mene, vidio je i Oca.
Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’?
Ne vjeruješ li
da sam ja u Ocu i Otac u meni.
Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte.
Zaista, zaista, kažem vam:
Tko vjeruje u mene,
činit će djela koja ja činim;
i veća će od njih činiti
jer ja odlazim Ocu.
I što god zaištete u moje Ime,
učinit ću,
da se proslavi Otac u Sinu.
Ako me što zaištete u moje Ime,
učinit ću.«
Riječ Gospodnja.
Ljubav nam se uistinu istinski i danas dariva… i prava je šteta što „visoko gledajući”, odlazimo s Oltara Svetosti i Milosti u same odaje molitve, tihe i gotovo samozatajne pustinje Života, koja je i danas s nama tu…
Predragi oci biskupi i dragi svećenici, sred vlastita srca i same tjeskobe, ljubavi i patnje… upućujem vam poziv na molitvu uz narod… tihi, istinski i milostivi vapaj, koji samim pogledom svakog pojedinca seže u Nebo…
I danas, Isus odlazi k Ocu, bivajući ujedno s nama, sa svakim pojedincem, vjernikom, kao i nevjernikom… čovjekom tako potrebitim Živog Gospodina…
Moj Preljubljeni Bože, Milostivi Sine svete Vječnosti… možda su se i istrošili naši osjećaji jednih prema drugima, ali obnovi nas, kao što obnavljaš Lice Zemlje… obnovi nas u sebi… posveti nas u Istini, jer Ti si u konačnici i Put i Život…
Izvor:
- Sveti zbor za bogoštovlje (1991.); Red Čitanja, Svetačka Čitanja, Kršćanska sadašnjost, Zagreb