Znate predragi,
Nebo će i Zemlja proći, ali Moje Riječi neće proći… tako progovara spasonosna Istina koja u Sebi krije svetost Milosti i Pravde… ali tolike Milosti, da gotovo svaki čovjek može izbjeći Sudu Pravde. I to je ono što je spasonosno… To je ono o čemu se nema što reći, jer je Misterij… jer je Tajna… jer je to Otajstvo naše Vjere.
Može li ti izblijediti slika koja je tako upečatljiva, istinita… ? Može li ti dan proći, a da zanemariš biljeg svetog krsta? Možeš li pored svetosti Križa proći, a da ti ne padne bar malo na pamet Raspeta Istina… Ljubav… ?
© Pred Vječnim, zavrijedi uvijek dostojanstveno i ponizno bivati, osluškujući sred nutrine Glas Istine i Ljubavi
Dobri Pastiru, mileno Janje… kaže pjesma: Kamo da stavim suze? … o, suze kamo ću s vama? … pored takvog života, pored takve duhovne neimaštine, pustoši i praznine, prokockanih prilika i same životne zbilje… ? I onda se pitamo: Gdje se krije ta čovjekova sreća? Možda čak i u nesreći ili pak ondje kamo se nikad ne bi ni osvrnuo.
Ča je život vengo fantažija… e, predragi… a u tom životu blista ogoljena Istina, gotovo ogoljen Križ i trenutak svete Milosti… To ti Predragi Bože povjeravam, jer dok se ruši kula pobrkanih jezika, moj život u Tebi opstaje i u Tebi pronalazi smisao, kao i u trenucima molitve. Moj, ovako bijedan život… pronalazi temeljni smisao u Stvarnosti samog Tebe, jer ionako nije blagoslovljeno uzdati se u čovjeka.
© Mir našim dušama i našim srcima… Mir sred odnosa s drugim ljudima…
Možda sve to izgleda suludo, te zvuči maštovito… no, Janje, kad to polako i srcem izgovoriš, shvaćaš: biva mučeno… do krvi bičevano… raspeto… I što dalje treba govoriti, nego se utapati i uranjati u scene Milosti, kao i u scene gdje Ljubav poput vrela izvire i pruža takvo osvježenje, čistoću, te blagoslov.
Pored svih riječi, tolikih obećanja… govora, kao i tolikih laži… gađenja drugih, te toliko izgovorenog… srcem se daj u sliku Janjeta svete Milosti, sliku Dobra Pastira o kojem već sad promišljamo, razmatramo… jer ima li veće ljubavi od sveta Sebedarja?!