Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 13, 18-21)
U ono vrijeme: Govoraše Isus: »Čemu je slično Kraljevstvo Božje? Čemu da Ga prispodobim? Ono je kao kad čovjek uze gorušičino zrno i baci ga u svoj vrt. Uzraste i razvi se u stablo te mu se ptice nebeske gnijezde po granama.«
I opet im reče: »Čemu da prispodobim Kraljevstvo Božje? Ono je kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.«
Riječ Gospodnja.
Kao kad čovjek… kao kad žena…
O, predragi u Kristu, silno bih volio da vam samo Nebo omogući to istinsko shvaćanje temeljnog značenja onog što je sam Isus, sam Bog, htio reći – prispodobiti…
Neka On sada prispodobi našim srcima i našim dušama… On sam…
Tužno je to… baš je nekako tužno… imati suživot bez čovjeka, živjeti kao stranci… Tužno je to… da Duša plače, da Srce krvari… da Bol Neba dođe do samog ljudskog izričaja… O, Bože… kako sva ova stvarnost postaje totalno suluda… s obzirom da ni sam čovjek, to živo meso, to živo biće… ne zna bi li se smijao ili bi pak plakao…
Usuđujem se pitati: Gdje se mi to ljudi gnijezdimo?! … ptice… po granama, a čovjek? Može li čovjek izreći stvarnog sebe?
Sam Bog se pita o tome kako prispodobiti čovjeku… ma da ga čovjek razumije… da Ga čovjek shvati… ma da Ga čovjek prihvati… I tom istom čovjeku, Bog pruža sliku samog čovjeka, te onog čim se on u životu bavi, zabavlja radom… trudom svojim… Predivno to Isus prispodobi…
Da… kako čovjeku, tako i ženi… s identičnim upitom, ali ovog puta sa slikom iz ženina života i ženine stvarnosti… jer žena zna što je to kvasac… jer žena umije razumjeti… razumjeti kad to tijesto naraste uslijed vrenja… kad ono nadođe i nabuja…
Zahvalimo Predragoj Istini i svetosti Mudrosti, što nam je i sada progovorila…
Tako neka bude…
Amen.
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2009.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb