Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 9, 46-50)
U ono vrijeme: U učenicima se porodi misao tko bi od njih bio najveći. Znajući tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se i reče im: »Tko god primi ovo dijete u moje Ime, mene prima. A tko mene prima, prima Onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji među vama svima, taj je velik!«
Prihvati Ivan i reče: »Učitelju, vidjesmo jednoga koji u Tvoje Ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide za nama.« Reče mu Isus: »Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!«
Riječ Gospodnja.
Predragi,
zastanimo po Riječi Istine i svete Mudrosti u dubini vlastitog srca, osluškujući što nam to nadahnuće Duha ima prikazati, pojmiti… jednostavno, reći.
Malenost je uistinu slika nevinosti… jednostavnosti, poniznosti, skrovitosti i nadasve, iskrenosti. Kad malenost želi doći do izražaja, ona kao da gubi svoje značenje i svoj smisao… jer pitanja, poput: Tko bi bio najveći?, ukazuju upravo na to koliko je čovjek uistinu potrebit malenosti.
Kako biti malen – spasonosna je misao u ovom trenutku. O, Bože, daruj nam tu klicu skrovitosti i jednostavnosti, kako bismo istinski mogli zaživjeti Evanđelje malenih.
O, kako se rodi i dogodi radost u srcu, kao shvatimo da je iznenađenje Ljubavi prava životna stvarnost… ne samo prolazna, već vječna… ne avanturistička, već trajna…
Samo iznenađenje Ljubavi koja jest Sin Vječnosti, može ovako odreagirati i uputiti na nevinost djeteta i na čistoću koja prodire iz misli, riječi i djela malenih.
Samo iznenađenje Ljubavi ne brani, već budi, sokoli i potiče… pozivajući k Sebi i one koji se nama baš i ne čine sljedbenicima Ljubavi i Istine…
Stoga, predragi… dopustimo da nas i danas Ljubav… samo Ljubav, iznenadi.
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2009.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb