Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 24, 35-48)
U ono vrijeme: Učenici pripovjede što se dogodilo na putu i kako prepoznaše Isusa u lomljenju kruha.
Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«
Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, On im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni Mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.
Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano:
‘Krist će trpjeti
i treći dan ustati od mrtvih,
i u Njegovo će se Ime
propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha
po svim narodima počevši od Jeruzalema.’
Vi ste tomu svjedoci.«
Riječ Gospodnja.
Danas, predragi,
tako istinski i sveto želim da doživite susret… jedan jedinstveni i posebni susret… susret s Uskrslim.
Taj susret s Uskrslim Gospodinom, uvodi nas u Vječnost… On nas spaja s Vječnošću, te jednostavno Vječno prodire u našu ovozemnost. Postavlja se sada pitanje: Kako tu, posvjedočenu stvarnost… svetost Istine, Ljubavi… kao i samog darivanja Nade… pružiti, te posvjedočiti drugim ljudima?!
O, Ljubavi Presveta… O, Otajstvo svete Vječnosti… nema druge, nego jednostavno i sebe i druge probuditi i potaknuti na darivanje sebe, kao i na rad sa samim sobom, s bližnjima… jer Zbilja koja se postavlja pred nas, dovodi nas do gotovo svete ozbiljnosti. Ozbiljno nam je, ako ne već do sad… itekako sad… Ozbiljno nam je promatrati, promišljati, te ujedno početi sebe kreirati za Vječnost.
Radeći na takvoj stvarnosti, te pružajući sebe u samozatajan, ponizan, te skrovit primjer, primamo – siguran sam – od samog Neba blagoslov, poticaj, kao i ohrabrenje za nastavak življenja, te djelovanja.
Prepoznati, kako bi se moglo svjedočiti. Prepoznati, kako bi Istina osvijetlila samu bît naše postojanosti, kao i istine o nama, te tako iznova rađati sebe i druge za svu Vječnost.
Izvor:
- Sveta kongregacija za bogoštovlje (2007.); Red Čitanja, Svagdanja Čitanja, Kršćanska Sadašnjost, Zagreb