Prve nedjelje, nakon Bogojavljenja (6. siječnja), slavimo blagdan Krštenja Gospodinova.
Svi evanđelisti nam izvještavaju i progovaraju o tom velikom događaju, te je po njima, sv. Ivan Krstitelj, krstio Isusa na rijeci Jordanu.
Po izlasku iz vode, Isus se molio, potom ugledao otvorena Nebesa i Duha Svetog, gdje poput goluba silazi na Njega, te se Glas zaorio s Nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U Tebi mi sva milina!
Upravo vrhunac Isusovog skrovitog zemaljskog života jest krštenje na Jordanu. Po krštenju, započinje Njegov javni život.
Da mu se oprosti istočni grijeh, Isus se nije trebao zbog tog krstiti, budući da je već od Začeća kao Čovjek bio pun Duha Svetog.
Oduvijek bivajući božanskom Osobom, od Vječnosti, jedno s Ocem i Duhom Svetim, uranjanjem u vodu kod krštenja na Jordanu, solidarizira se s grešnicima, te simbolizira nastajanje nečeg novog što prije nije postojalo.
Ovim činom, Isus nagoviješta kako zbog grešnika ide do kraja, te će i umrijeti za njih.
Na samom početku svog Evanđelja, nakon svečanog, te dogmatski dubokog Proslova, sv. Ivan, evanđelist opisujući svjedočanstvo Ivana Krstitelja, za Isusa, govori: I posvjedoči Ivan: »Promatrao sam Duha gdje s Neba silazi kao golub i ostaje na Njemu. Njega ja nisam poznavao, ali Onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na Njemu, to je Onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: On je Sin Božji.«
Na početku svog javnog života, Isus se krstio, te Njegov nastup potvrđuje sam nebeski Otac, dok se Duh Sveti također uz Njega javlja.
Sveti Matej piše: »Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se Nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na Nj.« (Mt 3, 16) Vidimo kako Isus započinje ostvarivanje svog spasiteljskog djela u sili Duha Svetog. Upravo nam o tom piše i sam evanđelist sv. Luka: »Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se Nebo, siđe na Nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a Glas se s Neba zaori: ‘Ti si Sin moj, Ljubljeni! U Tebi mi sva milina!’« (Lk 3, 21-22)
Isus, po silaženju Duha Svetog na Nj, prima silu koja Ga ispunjava. To, od samog početka Njegova javnog djelovanja pruža Njemu samom proročki, kao i milosni značaj prvog reda.
Isusovo djelo, po Duhu Svetom biva označeno i božanskim i stvaralačkim, budući da će svatko, po Njemu, tko Ga prihvati… postati novo stvorenje. Bog se, kao što vidimo, ne očituje samo u apstraktnom mišljenju, već On dopušta da Ga doživimo i u slikama, znakovima, pa i u usporedbama. Izlazi nam u susret, te se prilagođava, nama, svojim duhovno-tjelesnim stvorenjima.
MOLITVA
Svemogući vječni Bože, kod krštenja na Jordanu Duh Sveti je sišao na Isusa Krista, a Ti si Ga svečano proglasio svojim ljubljenim Sinom. I nas si iz vode i Duha Svetog nanovo rodio za svoju djecu: daj da vazda ostanemo u Tvojoj Ljubavi. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu Tvome, koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.
Izvori:
- http://zupajastrebarsko.hr/
- SVETI ZBOR ZA BOGOŠTOVLJE, Časoslov Rimskog Obreda, Krštenje Gospodinovo (2017.), str. 449.