Iz pripovijesti života
Danas, uistinu, slavimo našeg „oca monaštva”, sv. Pustinjaka… sv. Antuna Opata.
Oko 251. godine, rodio se u Komi blizu egipatskog grada Herakleje. Iz bogate obitelji nam potječe, no bez roditelja ostaje poprilično rano.
Po smrti roditelja, brine se za budućnost sestre. Zemlju poklanja susjedima, imovinu rasprodaje, te razdjeljuje novac siromasima i tako odlazi u libijsku pustinju.
Živio je u pećini, uzgajajući stoku, te obrađujući mali vrt, no provodeći život pokore i molitve, u samoći.
Seli se nakon određenog vremena na brdo Pispir (Der el Memum, danas) pokraj Nila, gdje nastavlja pustinjačkim životom živjeti.
U Aleksandriju odlazi 311. godine, te unatoč progonu cara Maksimilijana, bez bojazni, propovijeda Kristovu Vjeru, hrabreći tako kršćanske mučenike.
No, opet se vraća pustinji, osnivajući eremitske lavre, te ujedno privlačeći gotovo tisuće sljedbenika, pustinjaka (oko šest tisuća, po nekim izvorima).
Svoje posljednje godine života, provodi u borbi protiv arijanskog krivovjerja.
Uz mnoga čudesa koja mu se pripisuju, smatramo ga začetnikom pustinjačkog i redovničkog života.
Oko 360. godine, nastaje prvi njegov životopis, djelo sv. Atanazija Aleksandrijskog, a potom i brojne legende.
Često je prikazan, u ikonografiji, okružen životinjama.
Na brdu Colzim (Quzlum), umire 356. godine… nedaleko od Crvenog mora u Egiptu i to u dobi od sto pet godina.
Vjernici ga zazivaju često kod padavice, otrovanja, kožnih bolesti, kuge i amputacije.
MOLITVA
Bože, Ti si dao svetom Antunu opatu da Ti služi osobitim životom u pustinji. Udijeli nam, po njegovu zagovoru, da se odričemo sami sebe i Tebe sveudilj i nada sve ljubimo. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu Tvome, koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.
Izvori:
- http://zupajastrebarsko.hr/
- SVETI ZBOR ZA BOGOŠTOVLJE, Časoslov Rimskog Obreda, Sveti Antun, opat (2017.), str. 996.