sv. Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski, biskupi i crkveni naučitelji

sv. Bazilije Veliki i Grgur Nazijanski, biskupi i crkveni naučitelji

   sv. Bazilije Veliki

      Danas slavimo velikog biskupa, te ujedno i crkvenog naučitelja – Bazilija Velikog. Bio je to sin uglednog retora, rođen oko 330. godine u Cezareji (Kapadocija). Upravo stoga, ubrajamo ga među tri velika crkvena oca iz Kapadocije, uz Grgura Nazijanskog i Grgura Nisenskog.  

       Čak mu se baka, djed, te tri brata i sestra štuju kao sveci. I dok se školovao uz Cezareju, u Carigradu i Ateni, bio je sjajan govornik. Podučavao je najprije retoriku, no kasnije, po krštenju… 356. godine, predaje se asketskom životu. Postaje svećenikom, a potom redovnikom-pustinjakom. 

       Od 370. godine, reformira liturgiju, pomaže siromasima, te se bori protiv apolinarizma i arijanizma. Pamtimo ga i kao pisca dogmatsko-polemičkih djela, dok će među najpoznatijim biti uvrštena pravila redovničkog života, kojima će utemeljiti organizirano istočnjačko monaštvo. Isto tako, uredio je i liturgiju Istočne Crkve. 

      Kršćanima je pružao pravi primjer, smatrajući izuzetno potrebnom književnu naobrazbu. Ostaju nam i njegova retorička djela, kao i devet Propovijedi o stvaranju svijeta u šest dana. Zahvaljujući njemu, očuvala se helenska kultura. 379. godine, preminuo je 1. siječnja u Cezareji. 

 

   sv. Grgur Nazijanski

    Zvan čak i Bogoslov, naš crkveni naučitelj, te svetac dana sv. Grgur Nazijanski, biva rođen u Arijanzu, nedaleko od Nazijanza, oko 329. godine. 

    Nazijanz biva selo sred jugozapadne Kapadocije… te je sv. Grgur bivao sinom tamošnjeg biskupa. 

    Retoriku uči u Cezareji, Aleksandriji, te Ateni… gdje će studirati zajedno sa zemljakom Bazilijem, te Julijanom Apostatom. 

    Po povratku u domovinu, kao učitelj govorništva, 361. godine se krstio, zaredio, te se potom pridružio prijatelju Baziliju u pustinjačkom samostanu. 

    Već od 372. godine biva biskupom Sasime (Kapadocija), te od 374. godine, po očevoj smrti, upravlja biskupijom u Nazijanzu, no uskoro se povukao u samostan. 

    Godine 380., već poznat kao vrlo važan teolog općeg sabora u Carigradu, te protuarijanskih borbi, biva izabran za carigradskog patrijarha. Tad` nastaje njegovo najpoznatije djelo, pet Govora u kojima brani pravovjerni nauk o Svetom Trojstvu. 

    Po zahvali, vraćajući se u Nazijanz, u samoći se bavi književnim radom. Biva glasovit po stilistički dotjeranim govorima teološkog sadržaja, od kojih imamo sačuvanih četrdeset i pet. 

    Kršćanskim Demostenom biva prozvan od strane bizantinaca. Od epigrama i pjesama, očuvano je oko četiristo pjesama, te zbirka od dvjesto četrdeset tri pisma…

    Naš utemeljitelj bizantske lirike, posebno biva uspješan kao autor autobiografskih pjesama O svome životu, te lirskih himni. Znamenito biva kako je utjecao na teološko-filozofsku misao Zapada. 

    U rodnom Arijanzu, preminuo je 25. siječnja 389. godine. 

 
MOLITVA

    Bože, Ti si prosvijetlio svoju Crkvu primjerom i naukom svetog Bazilija i Grgura. Daj nam u poniznosti tražiti Tvoju Istinu i ljubavlju za Nju svjedočiti! Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu Tvome, koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.  

 
 
Izvori: 

  1. http://zupajastrebarsko.hr/ (posjećeno: 2. siječnja 2022. u 00:50)
  2. Sveti zbor za bogoštovlje (2017.); Časoslov Rimskog Obreda, Kršćanska sadašnjost, Zagreb