Draga majko i dragi oče, koliko god svi mi ne znali kako dalje i što učiniti… ja vam toplo preporučujem da se predamo molitvi. Toliko boli taj bezobrazluk i nemar! Toliko boli stvarnost koju proživljavamo, a koju naši bližnji ili suradnici ili bilo tko drugi… ne želi osjetiti, primijetiti i priznati. To je ono što sad prolazim. To je ono što sad boli. To je ono što se sad događa… Predaj se molitvi. Predaj se krunici. Predaj se Bogu…
Kako to vama govorim, tako i sebi u dubini duše, ponavljam. Boli… i to ne jedan dan ili sat… već boli danima, tjednima, mjesecima, a nekad i godinama. Što u molitvi bližnjega možemo primijetiti? Malenu radost, ali duboku osjećajnost. Duboka je ta, pogotovo majčinska stvarnost proživljavanja. Ljudi moji… zar su nam se suze tako lako osušile? Zar nam je tuga tako brzo postala strana? Zar su osjećaji tako lako zamrli?
© Milostiv nam budi Gospodine… Milostiv…
Dobro je malo osjetiti Tišinu, Mir i Spokoj. Sve je to u redu, ali ako se čovjek preda molitvi, ma molitva iziskuje žar. Molitva traži aktivnost u životu, kao i maksimalni angažman oko onog kako biti blizu, kako pomoći, kako zaživjeti interes koji je gotovo pa umro, te težiti prema savršenstvu… Kako dobiti onu razinu ostvarenja važne uloge koju želi imati moj bližnji?! Želim li ga ozbiljno shvatiti ili je sve to razina površine?!
Iz postupanja naših bližnjih… puno se toga vidi, a najviše da je njima samima toliko stalo do njih, a za bližnjeg… nema sluha, nema živaca, nema snage, nema volje… Već sad osjećam, kao mladić, tko je istinski radio na projektima u koje sam bio uključen, a tko ne! Već sad osjećam, kao mladić, tko je istinski uronjen u svoju stvarnost, svoj život i svoj posao! Već sad mogu uvidjeti stvarnost te čovjekove zbiljnosti i rada iznad vlastitih snaga! Zašto? … zato jer je veliki dar moći uvidjeti i moći protumačiti ono što se događa oko nas, a Nebo… dariva…
Iz svetog Evanđelja po Mateju (Mt 5, 13-16)
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
“Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.”
“Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.”
Važno je gledati ne toliko svojim očima, već Božjim. Preostaje nam za sam početak nove stvarnosti i novih zadaća da se uhvatimo u koštac s tim da upoznamo prije svega atmosferu i stvarno stanje u svom životu! Vjerujte mi ljudi, po predanju molitve, Bog poziva čovjeka da počne djelovati i raditi kako na sebi, tako i oko sebe.
Kad-tad, jasno ćete spoznati koliko sve oko vas, vaše… umire bez vašeg dodira, bez vaše topline i bliskosti s tim istim. Ne žele se ljudi trošiti na tuđim uspjesima, već na vlastitim. Žele vlastito postignuće. Tek rijetki i tuđi uspjeh poštuju… Žele vlastiti uspjeh. Žele najbolji vlastiti tretman. Žele sve što je moguće i sve što je ostvarivo… Do kojih granica? To je pitanje… kao i: Do koje mjere? Trud se isplati, ali brate moj i sestro moja, ako samo sebi u žitnice skrbimo – nema plaće na Nebesima. Nema!
© Po primjeru Isusove molitve u Vrtu Milosti, predajmo se i mi molitvi…
Predaj se molitvi. Predaj se Bogu. Predaj se Onomu koji ima vremena, inspiracije i umijeća. Neka ti On kaže Srcem Svojim kako ćeš djelovati, što ćeš činiti i u što ćeš se upustiti po pitanju bližnjeg i sebe; poslovnog partnera i svog truda; žene i svoje djece; rada i svojih kolega. Molim te… ne zanemari molitvu, jer je ona ono najbitnije. Molim te da shvatiš već jednom da je molitva put ka ostvarenju tvojih najboljih i najučinkovitijih postignuća ne samo za tebe, već i za one koje je Bog stavio u tvoj život i u zajedništvo radosti nad postignutim trudom.
Nakon ove poruke ne želim brzati i ne želim automatski stvarati ili kreirati nešto novo. Ne… želim da stvarno zastanemo i razmislimo o onom što je Duh Sveti ispisivao preko jedne osobe.