Polako ulazeći u Trideset i treću nedjelju kroz godinu, pa i Trideset treći crkveni, Božji tjedan kroz godinu… razmišljam o svoj toj stvarnosti koja se događa, koja nas obuzima… pred kojom možda strepimo i na neki način se plašimo, a opet kao da ju hrabro podnosimo i proživljavamo.
Pazite… današnje slavlje je blagdan sv. Nikole Tavelića, prezbitera i mučenika. I čitalo se drugo čitanje iz Poslanice Rimljanima (Rim 8, 31b-39) u kojem stoji zapisano: Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolje? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?
Da je samo zastati nad ovim upitima, bilo bi dostatno za svu Vječnost Spasenje i Pomirenje s Nebom Ljubavi, Svetosti, Mira i Istine! Pitam se: u koga se to čovjek današnjice, ovozemni čovjek uzda? Ne više toliko u materijalna dobra, već uz trepet bojazni, on se uzda u cjepivo, u lijek kemije, u laboratorijsko dostignuće… Čovjek se današnjice uzda u produkt Prirode i u “majčicu zemlju”! Čovjek se današnjice, daleko odijelivši i odvojivši od Boga, od nebeskog, od svetog… uzda u nešto stvoreno od Boga, ali u ono, pazite dobro… što odjeljuje od Boga i što odvodi od Puta, Istine i Života, od Krista!
© Bože, hvala Ti na daru bogatstva Prirode, koja sve osjeća, sve proživljava i na sve ukazuje.
Ni jedan čovjek nije bez smisla stvoren za ovozemni životni vijek, ali on nije samo za ovo zemaljsko pružen, ni darovan, već za Vječnost! Ni jedan čovjek ne zaslužuje manipulaciju od bilo kojeg bližnjeg stvorenja! Ni jedan čovjek… ! Usudio bih se reći: i najveći grešnik nije stvoren za osudu, jer tko kome može garantirati da se vjerničko srce ne može pokvariti, a pokvarenjak da ne može postati svet! O, kako se tek danas prava lica pokazuju! O, kako tek sad možemo vidjeti tko komu pripada!
Propovijedamo: odreknuće od samog sebe… a daleko smo si mnogo, mnogo, mnogo toga prisvojili! Pripovijedamo: Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. A gdje smo to točno stali? Spašavamo se ili se gubimo?! Gubimo se ili se spašavamo?! Znamo li uopće dubinu dubine tih riječi ili je to samo tako na jeziku ostalo, a daleko od srca. Strah me… Ovo je pravi trenutak Trepeta bojazni, da nismo sve fulali, sve pogriješili i da ćemo sve prokockavši, možda u Propasti zadobiti! O, paklena li nauka današnjice, gdje se rađaju mnoge hrane za demone, gdje se duše gube i gdje srca junačka ginu!!!
Dođe mi, ne da plačem… jer suze nisu vrijedne tog… nego mi dođe da ridam od bola u duši i tako pogibeljnih “stvarateljskih”, te “kreativnih” ideja, gdje se ljudi ponašaju niže od životinje. I koliko je čovjek, ali mlad čovjek izgubio razuma, suosjećanja, kao i obraza kulture ponašanja, pa i naši ti pjevači i drugi pjevači koji su od glazbene, kulturne i umjetničke scene pretvorili zastajanje daha gledatelja i slušatelja u živi trenutak pornografije…
© Budimo ponosni i hrabri pred novom darovanom stvarnosti. Molimo žarko za budućnost Zemlje…
Ovo je pravi trepet bojazni, gdje bi se najradije duša oprostila od ovozemnog vijeka… jer strepi od budućnosti koja zasad prebrzo i prelako giba u Pakao… Propast… Ovo je trenutak iskrenog vapaja Bogu, ali usuđujem se pred svim reći Nijemom Bogu, jer i sam Bog kao da ne može toliko povjerovati pred ljudskom maštom koja trajno izluđuje i Nebo i Zemlju… nebesnike, zemnike, podzemnike…
Predragi, pred Trpećim Isusom Kristom, molim vas, pokajte se. Učinite bar malo zadovoljštine. I neka se vrši Božja Volja u svemu, po svemu i nad sve.