Nema okrutnije smrti djelom i postupkom do li je ubiti čovjeka riječju. Zamislite samo kad se dijete na majku naljuti pa joj svašta izgovori; kako silne riječi iziđu iz tih usta… silne riječi koje ostavljaju nemir u srcu, tešku ranjivost… Majka može oprostiti, ali dali to mijenja njezino dijete?
Čemu najsvečanije haljine i najljepša odijela ako ispod svega toga stoji obični smrtnik… nezadovoljan sa svim tim?! Bio sam mladić koji je nosio te halje i sve to skupa smatrao posebnim, ali nisam bio doživljen, a to ubija… I da netko, meni poseban, sve to skupa pronese pred čitavim svijetom ja ću biti presretan, ali čemu moja sreća i moje zadovoljstvo, ako svakim korakom znam pogriješiti i samim tim uvrijediti nekog…
© Promatrajući dijete, učimo se iskrenosti u molitvi
Osjećam da će se ovaj svijet jednog dana zaviti u crninu… I sve živo i postojeće… umrijet će i nestati… Izdaje su izrečene, neke i osvećene. Zataja je prošla. Laž je ubijena. Zavodnik svijeta je uništen. Sve će se to dogoditi, a Križ će samo zablistati… jakost Boga i jakost čovjeka. Već sad… već danas… volio bi da počne pravi križni put za moj život… onaj križni put s kojim su se znali nositi maleni i ponizni ljudi zaljubljeni u Siromaška svijeta i vijeka.
Ljudi dragi, lako je sakriti se iza Križa i Pobjede, ali naći se ispred Njega… kako to zna biti bolno. Sva ubojstva u Svetom pismu nastala i protumačena mogu biti opravdana, ali na današnji dan kad se Crkva spominje onog mučenika i svećenika… meni teško to pada. Meni su te neke stvarnosti tako nepojmljive. Čuvajte mi se od Sotone i sve opačine Njezine. Čuvajte mi se… Grijesi gotovo pa čine od čovjeka što god žele… vukući ga u svu propast.
© O, kad bismo molili žarko i iskreno kao da se pronalazimo “tik do Vječnosti”… Prionimo uz molitvu, posebno onu koju prati Majčinski zagovor
Pogledaj lice majke puno suza. Pogledaj sine lice najmilije osobe, koja plače, vapi i moli… Možeš li tad` ostati ravnodušan? Možeš li iz ljubavi ostati u tišini i molitvi, bez prepiranja kad se psuje i Boga huli? Važna je sabranost, jer ona donosi obilje plodova. Suhoća će uvijek biti u životu. Uvijek će biti tih trenutaka neispunjenosti i grešnosti… ali sine moj, večeras pogledaj u Nebo… Nebo prekriveno sjajem zvijezda… i pogledaj u visine stvarnosti koja se prostire…
Nered i kaos rod su grube realnosti. Čak obitelji stradavaju! Ne više pojedinac… Obitelji! Pitanje je samo tko će prije, a tko poslije u grob sa misterijem svoga života. Vjerujte mi… kako su zadnje riječi često srž svega onog što smo imali na umu kroz život. A tek srce… srž ljubavi, bogatstvo poljubaca i milost iscjeljenja. Slijede molitve u mom danu i posebno ću moliti na onu spasonosnu nakanu i za najpotrebnije po Božjoj Volji. Mir bio sa svima vama…