Sred samog Evanđelja, pa i života koji se živi… pitanje koje si čovjek nekako postavi, upravo je ono: Koje li je to Blaženstvo meni upućeno? Nije tako lagan život, da bi ga još i horde neciviliziranih tek tako olako uništile! Nije lagan život da bi bio uništen od onog koji ni svoj vlastiti život, premda dostatan svojih godina, ne zna kako dovesti u red! To nije nikakva zasluga, već je to sama kazna!
Koji je grijeh Europe toliko silan da joj čovjek ne da mira… da ubojstvo postaje svakodnevica… da uništavanje biva gotovo trajno, već od nerođene bebe?! Što se ovo događa sa svijetom?! S Europom?! Bože… gdje si sada?! Ne samo sada, već na samim počecima ovih svih zala, pa da se dogodi STOP ZLU!
Ponekad tako silovito molimo, a kao da se ništa ne mijenja. I onda se pitam, sred rečenog: Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen. Ili pak: Još večeras ćeš sa Mnom biti u Raju. – jesmo li povjerovali ili smo ovo nekako držali slatkom bajkom? Jer u kušnji vidi se vjernost, kao i u gorućem talioniku užareno zlato.
Blaženstvo danas tebi biva upućeno za sve stvarnosti tvoga života, za sve dobre i loše trenutke, sve “pravde”, kao i nepravde tebi učinjene… Blaženstvo danas tebi ozbiljno progovara i u njemu pokušaj pronaći i živjeti upravo tu svetost, darovanu kroz Blaženstvo za Život Vječni.
Blaženstvo je Blagoslov… Blagoslov Nade, sred kojeg ta Nada ima smisla, jer pripada Radosti, Vječnosti, Bogu… i koliko god boljelo, opet ima smisla… s obzirom da znamo kako je Krist pretrpio i kako je završio, no Bogu hvala za Vječnost, Dobrotu, Krunu Neba i svetost same Gozbe Jaganjčeve…
Blaženstvo… tebi upućeno… gotovo je prvi korak tvoje svetosti: Predodredih te… Izabrah te… Postavih te nad mnoge…