Razumjeti čovjeka, kao da je postala svakodnevna potreba mnogih. Sa svih strana vapi i izvire potreba za razumijevanjem… Ne samo u smislu da se sasluša nekog, već u puno više, intenzivnijem trenutku potrebe: financijske, materijalne… ekološke, zdravstvene… Mnogo toga vapi i čovjek je potrebit. Što na to odgovara bližnji? Kako na to gleda Crkva? Gdje se tu vidi politika? Može li Gospodin providjeti, ako se duša udaljila i odijelila? Može li Nebo dati neki odgovor, ako je Zemlja zatajila? Poput sata, čovjek svoje gleda, svoje ubire… svoje otkuca i bez povratka ide dalje…
Postoje misli koje smo promislili, ali nismo međusobno podijelili. Postoje riječi koje smo htjeli izreći, ali u tom trenutku dvoumeći se, zašutjeli smo. Postoje stvarnosti koje smo ponijeli još jučer sa sobom i već sutra za svu Vječnost grobnom tišinom ostaju zapečaćene. Koliko je to dobro što smo od snova odustali? Koliko je to dobro što su nas i ideali razočarali? Koliko je dobro što smo izgubili svoje vlastito “ja” pred strahom, bojazni? Isuse, ako smo mi slijepi, Ti makni tu maglu pred očima. Ako smo mi gluhi, Ti nam budi sluh. Isuse, zazivam iskreno Tvoje Ime, jer sve se ruši i pred nevinim; sve izgara od zloće Razarača Dobra…
Koliko li je Priroda morala propatiti? Koliko li je anđeo puta morao pokleknuti? Možda je zazvonio onaj prvi udarac zadnje Slave na Zemlji koja od čovjeka želi biti upućena Tebi. Duša ne miruje, dok se tijelo odmara. Duša se želi boriti. Izmaći problemu. Nestati pred Zlom. Spasiti se Rušitelja. Pobjeći do Neba. Duša žudi za Spasonosnom Stvarnosti, dok se tijelo samo razdaje tamo gdje mu nije ni mjesto… tamo gdje uopće ne pripada. Tijelo se blati… pjeni… žesti… uništava… no, Savjest koja postoji u nutrini svakog bića… Savjest je koja istinski dariva Nadu svakom željnom Vječnosti.
© zagledan pred Vječnosti… Višnjim Stvarnostima glasom Savjesti dopire duša…
Svatko danas nudi svoju “humanu” pomoć, a od toga treba i strepiti i bježati. Svatko danas na svoj način, zbog svoje koristoljubivosti želi priteći. I kao da nema kraja stalnim pomagačima Laži, Manipulacije i Podlosti! Oprezan budi! Bodri dušu! Bodri sebe i bližnje! Moli i ne dopusti mira zbog lagode ili sličnog, jer moguće je ići “zvjezdanim putem”, ali taj lak put nije plodonosan. Iskustvo Mudra čovjeka kaže da Križ daje blagodat, pruža Mir i dariva Spasenje. Zašto onda uzastopno uzmicati pred tim? Zašto onda uzastopno uzmicati pred nečim što je dobro za mene i za tebe?
Peremo ruke… Mi svakodnevno peremo ruke i to ne samo vodom, već sapunom. Mirisna, divna pjenušava stvar osvježava. Kako dušu osvježiti? Pjenica sapuna kao da od kože izdiže ono nečisto, prljavo i u vodi odnosi to od tijela u dubine nekog drugog svijeta. Pereš li detaljno svoje ručice… učiš li dijete da se miče od onog što je šporko i prljavo… onda je jasno da shvaćaš razliku mirisa i smrada, čista i nečista… No, jesmo li se mi udaljili od onog što nama šteti ili samo ufino izbjegavamo mnogo toga što je spasonosno i za nas i za druge… grijehom propusta.
Jesmo li se mi prepoznali? Jesmo li istinski prihvatili tu dimenziju Stvarnosti Božje po kojoj jasno razlučujemo i spoznajemo TKO JE NAŠ?! Sjetite se hoda apostola i upita za onog čovjeka koji je činio isto što i oni… a nije bio apostol… nije bio formalno i službeno obznanjen apostol… Ne branite mu. Jedan je od nas. Ovo je ono što je potrebno spoznati u našem životu, jer laik i klerik, k`o Nebo i Zemlja stoje pred Sudbinom Vječnosti, samo zato što nisi podređen… Tragedija je to Institucije u kojoj vlada puno toga podređenog… a da ne govorim kako smo tromosti dopustili da nas obuzme, zavlada s nama i odvede nekim drugim putevima…
© … jer obuzele su nas mnogi predmeti… potrebiti vremena i napora
Ovi redci koji mi dolaze sada pred oči, neka i vama uđu u srce, jer u njima bivaju ispisane poučne misli vezane za kako dalje… Njima želim zaključiti poglavlje ovog promišljanja, a ujedno vama otvoriti Riječi Pisma koje vas mogu uvesti u budućnost Otkupljenja: Zaklinjem vas, braćo, Milosrđem Božjim: prikažite svoja tijela za žrtvu živu, svetu, Bogu milu – kao svoje duhovno bogoslužje. Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabrati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno. (Rim 12, 1-2)