Čitanje svetog Evanđelja po Luki
(Lk 2, 22-40)
Kad se po Mojsijevu zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:
»Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
Tȁ vidješe oči moje
spasenje tvoje,
koje si pripravio
pred licem svih naroda:
svjetlost na prosvjetljenje narodâ,
slavu puka svoga izraelskoga.«Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«
A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.
Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
Nad svetosti ove evanđeoske Riječi (Lk 2, 22-40), silno bih se volio zaustaviti. Volio bih da istinski dopremo do bîti ove evanđeoske Riječi… gdje se svetost Obitelji očituje i gdje se Mudrost i Prisutnost samog Boga izražava.
Ma nitko ne može danas upropastiti ili obezvrijediti veličinu, važnost i snagu jedne Obitelji koja može samo biti uzorom drugim, odnosno našim obiteljima. Koliko hoda da bi se došlo, da bi se nastanilo… a opet su dobili jednu priprostu štalicu. Kolikima danas bi i ta štalica dobro došla?! … jer je prestrašno kako smo se otuđili, te postali jedni drugima ljuta rana.
Nije sve tako tmurno i nije sve tako sivo… Objava sv. Šimunu, Pravednom… objava je gdje Bog jasno daje do znanja koliko je i uz Sina, svetost Obitelji, ali i uz čovjeka koji iščekuje, koji se nada i koji u konačnici vjeruje. I dok smo proslavili Božić, a evo i sv. Stjepana, prvomučenika… ostaje nam zaustaviti se u Nedjelji osmine Rođenja Gospodnjega, razmatrajući upravo nad onim čemu naša srca teže.
I ti se nadaj… I ti, vjeruj… Ništa nije uzalud… koliko god izgledalo… Nedovršeni statusi života… nedorečene priče u nutrini obitelji… i mnoge druge stvarnosti slične tim istim, s povijesti života, uvijek nas nečem odgajaju. I ponavljam: Ništa nije uzalud…
Volio bih, da pokušamo srcem nekako doživjeti tu bît, kako bismo i mi, kao i sv. Šimun, mogli reći: Sad otpuštaš slugu svojega… jer kad-tad uslijedi smrt. Uslijedi kraj svem proživljavanju. Uslijedi svršetak svega… Molim nekako Nebo da nam bude Milostivo. Odrazi Ljubavi su bitni. Odraz Boga u našem životu je bitan. I kao i vi, tko ne bi želio Boga na djelu, sred vlastitosti življenja, iskusiti… ali je ključno ponizno se predati… beskrajno vjerovati… založiti se čitavim bićem… do kraja…
I bitno je složno ići naprijed, jer ako smo kršćani… samo nas oholost može zaustaviti, kao i uznositost, da ne odgovorimo jedni drugima! Gdje je tu poniznost?! I neprijatelja ljubiti, ne uči nas samo Zakon Ljubavi, već i smrt sv. Stjepana, prvomučenika i izdisaj riječi do kojih je trebalo doći da bi mogao u Miru mučeništva, da se tako izrazim, poginuti… I neprijatelja ljubiti…
Četvrta Zapovijed Neba nalaže: Poštuj oca i majku, … stoga POŠTUJ Obitelj iznad svega! Isus, Marija i Josip – svetost su Obitelji, koja nije prolazila dijamantima na ovoj Zemlji, nego svetim, umornim, napornim koracima života i življenja. POŠTUJ Obitelj iznad svega i obitelji domovine u kojoj jesi pored svega! Ne dao nam Bog zakona u kojoj nema obitelji, majčinstva, očinstva i svetosti mogućnosti rađanja i umiranja za čovjeka i čovještvo! Ne dao nam Bog, jer svaki zakon, a osobito svi zakoni protiv ovog – nisu u službi Bogu, nego suprotnoj stvarnosti, ništavnosti, bezvrijednosti i samoj kulturi smrti!
Rat ne mora biti bitka kao nekoć, jer rat već jest! Obitelji, naoružajte se Riječju, molitvom, Euharistijom! Obitelji, probudite se iz bunila i uzvjerujte! Obitelji, vrijeme je!