Uz zidine osame

      Nije sve, dragi moji, kao u bajci. Ne… jer ovaj život inzistira na više od same bajke. Što mi nudi pjesma? Meditacija? Propovijed? To sve, kao da se udaljilo i postalo daleko, daleko od Istine… a moja Istina hoda tihim korakom uz zidine osame. 

      Procvjetaj i propupaj dragi cvijete mladosti. On čeka da ti spremno otvoriš i raširiš latice svoje, kako bi Nebom Ljubavi mogao obasjavati svako zrnce sjemena u nutrini željnog cvijeta. To je nesebičnost Ljubavi, te darivanje gotovo bez ikakvog primitka. Gospodin nas voli, iščekujući korak našeg zajedništva, našeg udruženja, naše suradnje… besprigovornog odnosa u Njemu. 

 
 

Uz_zidine_osame-01

© Nošeni ljepotom detalja, nošeni ljepotom Prirode… živimo, djelujmo… ljubimo…


 
 

      Ako me ovaj svijet uči trovati, gušiti, klati, ubijati… ne znači da Gospodin pod kapom Neba daje blagoslov za sve to. Ako me ovaj svijet uči da se iživljavam nad svim stvarnostima, pa čak i nad čovjekom… tim teže mogu doprijeti do istinskog odnosa s Gospodinom i samim tim teže Milost provire… 

      Promatrajmo Isusa… i dok je tijelo slabo, a duh jak… i dok nam se čini da upadamo u komu od težine svih tih tereta i da nesnošljivo postaje i disati i živjeti… mi se trudimo, mi nastojmo biti ono što jesmo i do kraja tu svoju žrtvu predati Njemu…

 
 

Uz_zidine_osame-02

© Gospodine, budi naše Svjetlo jasnoće, spoznaje… Svjetlo koje drugima pruža oprost, ljubav, mir…


 
 

        Patent hladnoće može čak rastvoriti patent topline i ljepote. Sve je moguće ako želimo otvoriti svoje srce i početi ljubiti. Ma sve je moguće ako želimo slobodno, ali radosno i nadasve istinski slobodno hodati ovim životom… ulicama ili pak hodnicima samostana. Samo dopustite da strah ne ubije, već da ljubav pobijedi. Dopustite svojoj djeci u slobodi volje i izbora zvanja, pa čak i pred kopljem njihova srca od raznih vojnika i ubojica tijela… pred opasnosti, ali i izazovom junaštva… dopustite izbor zvanja, Božjeg službenika. 

        Tko živi ljubeći, spreman na sve što mu se može dogoditi… nema bojazni za tu osobu. Zar nam se srce ne rastapa na sam spomen Njegova svetog Srca? Zar nam se duh ne uzbudi kad čujemo, doživimo i osjetimo Toplinu Njegove Ljubavi? Nismo valjda toliko zablokirali po pitanju vlastitih osjećaja?! Molimo… molimo… i neka se dogodi hrabrost i umijeće hoda pred zidinama osame.