Službenicima Života

    Predraga braćo i predrage sestre, 

evo prilike da se damo Gospodinu. Evo prilike da ispružimo svoje umorne ruke, svoja napaćena i umorna tijela da damo Gospodinu. Evo prilike da svi mi budemo dionici okrepe Ljubavi Neba i Sunca Života… dionici kojima Bog daje na osobit i poseban način ono najpotrebnije. 

   Još jednom bih volio da u svom srcu osjetite odjek Riječi nad riječima… Govora nad govorima… Propovijedi nad propovijedima… svetopisamsku Riječ sv. Ivana, ljubljenog apostola i evanđeliste (Iv 12, 24-26) i da jednostavno pružite Gospodinu odgovor vlastita srca kao službenici Života… jer tko ljubi gubi, a tko mrzi… sačuvat će… za život vječni

    Jesi li ti možda veseli darivatelj? Kako li su prekrasne te riječi… riječi koje opisuju upravo stanje onog koji gotovo dade kako je srcem odlučio. Gospodin ti progovara… i možda je ovo post-posljednja Milost pred tvojim obraćenjem… pred tvojim prosvjetljenjem, jer ako se mi međusobno gubimo… ako mi međusobno rasipamo… ako mi međusobno se nadimamo i oholimo… mi nipošto nismo u službi službovanja Bogu – službenici Božji, drugim riječima… već smo službenici mrtvila, bijede, jada… a u konačnici i živog kukavičluka. 

 
 

Službenicima Života 01

© … i Mariji i Josipu bî dano


 
 

   Da… Evo vam živa primjera Marije… Blažene Bogorodice… 

   Nije sve u uzvratu. Nije sve u jakosti i snazi. Nije sve ni u pametovanju ni u nadmudrivanju. Ljudi, nije sve u tom. Ako ste možda siti riječi Vjere… k tomu i riječi Ljubavi… Postoji Svjetlo Istine… postoji Isus Krist… Isus koji je spreman umrijeti. Nekad se čovjek iznenadi, s obzirom na grešnost i pita se: Hoću li doživjeti novo svjetlo; novo buđenje; novi dan? I Isus bîva taj koji budi i daje novu priliku, jer zna kako je čovjek lomljiv i slab i kako će po milijunti put pasti, a opet i pokleknuti na neki način po spoznaji vlastita jada. 

   I dok vam ovo pišem, silno molim Gospodina da na prav i istinit način pruži preko ovih riječi vama, dragi čitatelji, ono najpotrebnije.

   Duše su najljepše baš onda kad su stopljene u zajedničkim vapajima. I mi nismo potrebni zadavanja nemira jednih drugima, već pružanja Mira i svetog Oprosta. Nije li pisano da je vezano na Zemlji, vezano i na Nebesima… ? Odvežimo jedni druge od ropstava… kako bismo mogli oskudno obilato krijepiti se u Milostima.

   Po svemu sudeći… zaključak biva samo jedan i to u riječi Sina Vječnosti: neka ide za Mnom. … a ti dušo i srce ljubljeno, idi za Kristom po Miru, u Ljubavi… idi za Sinom Vječnosti, jer i kad je najteže tad` si Mu blizu, kao i kad te vežu riječima i djelima… te ubijaju u srce i ranjavaju… kad te udaraju i bičuju, pljuju i progone… idi za Njim, jer bivaš potpunim službenikom Gospodnjim… 

 

 
 

Sluzbenicima_Zivota-02

© Beri plodove sa stabla istinske Ljubavi i Mira… kako bi mogao/mogla hrabro stajati sred brojnih oluja i nedaća života…


 
 

     Sv. Lovro, đakon i mučenik… te svetac ovog jedinstvenog dana, jednom je rekao: Evo blaga Crkve, vječnog blaga koje se ne umanjuje nego neprestano rodi! Da, preljubljeni… najmanji, kao i oni “nedostojni”, upravo su riznica i blago Crkve. Kako bismo mogli rasti te sazrijevati u Ljubavi, ugledajmo se na takve primjere rasta u vjeri… te ugrađivanja u zaglavni kamen, jer sve ostalo propast će… utemeljeno i posijano u tijelo… raspast će se i propasti… kao što je pisano: Što tko sije, to će i žeti. 

     Sv. Lovro, potvrđuje veličinu Riječi… Riječi koja i danas, urezana u mučenike ovog vremena, odjekuje: Sve patnje sadašnjeg vremena, nisu ništa prema budućoj Slavi koja se ima očitovati. Pitanje je da li smo mi spremni dati sebe do kraja za Riječ i Ljubav, a upravo ovaj primjer nam govori kako bismo to trebali biti. Ma ljudi dragi, to što se mi trošimo, gotovo nepotrebno jedni pred drugima… to što se mi tako razdajemo i dajemo… sluti samo sljepoću sadašnjosti i nemilost budućnosti… 

      Mogu pasti… mogu se slomiti… ali opet, bez obzira na sve, nismo tu da sudimo… Mogu pasti… mogu se razbiti… mogu nestati… ali kao čovjek zaslužujem priliku… Ta prilika je molitva. Prije svega, molitva. Kad poželiš susresti Nebo, a prije svega ljubavlju poljubiti istinu čovjeka… tad` odašilješ svetu poruku svoje postojanosti… svoje jedinstvenosti… svoje vlastitosti… Molitvom hranimo službenike, kako i oni hrane nas… i neka nam Istina bude iznad svega, jer uvijek Ona bude ta koja kad-tad iziđe na vidjelo.