Podsjećajući na prispodobu o izgubljenom sinu, papa Franjo kaže… kada je čovjekovo srce sinkronizirano s Bogom i vidi kajanje osobe za svoje pogreške, ono se raduje. Neka se i mi radujemo primajući Božje Milosrđe, kako bi ono postalo Svjetlo po kojem vidimo svoje bližnje.
Otvaranje naših srca
Papa se potom prisjetio da prispodoba govori o tome kako je stariji brat bio ljut kada je njihov otac dočekao izgubljenog sina, koji je protratio sve što je imao, vodeći raskalašen život, prije nego što se vratio tražiti oprost. Stav starijeg brata, prisutan je i u svima nama, istaknuo je Papa, gdje smo u iskušenju da se ljutimo vjerujući da je naš odnos samo u dužnosti i poštivanju zapovijedi, a zaboravljamo na bezgranično Božje Milosrđe, suosjećanje i ljubav kao Otac. Dodao je kako i mi moramo vidjeti rizik da svoj odnos s Bogom temeljimo na način koji nas vlastitom krutosti udaljava od Njega.
Budite veseli i radujte se
Papa zatim pripovijeda, kada otac u prispodobi moli starijeg sina da otvori svoje srce za dobrodošlicu svom mlađem bratu, tada Otac otvara svoje Srce i kaže: „Prilično je bilo veseliti se i veseliti se, jer je to tvoj brat bio mrtav, a živ je.” Papa je rekao da bismo i mi trebali razmisliti na trenutak i vidjeti imamo li i ove dvije stvari koje su Ocu potrebne u našim srcima – „da se veselimo i veselimo”.
Blizu onih koji se kaju
„Razveseliti” – objasnio je Papa, znači pokazati da smo blizu onima koji se kaju ili su u procesu, čak i onima koji su još u krizi ili koji su daleko. Čineći to, možemo se bolje nositi s vlastitim strahom i obeshrabrenjem koje proizlazi iz prisjećanja na vlastite pogreške, dodao je. Poput Oca, moramo svima ponuditi toplu dobrodošlicu i ohrabrenje, jer udaljenost i osuda ne pomažu. I mi moramo doprijeti do onih koji su daleko… i biti tu, ohrabriti ih i proslaviti s njima kada promijene svoj put na bolje.
„Koliko dobrog može učiniti otvoreno srce, istinsko slušanje, proziran osmijeh; slaviti, a ne učiniti da se osjećaju neugodno!”
Srca sinkronizirana s Bogom
Papa je tada dodao da se „trebamo radovati”. Ako su nam srca doista „sinkronizirana s Bogom”, kada vidimo nečije pokajanje – ma koliko ozbiljne pogreške bile – radujemo se, ne možemo ostati upirući prstom u ono što su pogriješili, nego se zajedno radujemo za dobro koje je odabrano. Zato, naučimo svi kako se radovati za druge i zajedno s drugima.
„Neka nas Djevica Marija nauči kako primiti Božje Milosrđe, kako bi ono postalo Svjetlo, po kojem vidimo svoje bližnje… ”
Izvor:
- https://www.vaticannews.va/ (posjećeno u 18:00, 27. ožujka 2022.)