Predragi u Kristu, predragi u Riječi Istine (Lk 16, 19-31)
današnje evanđelje po Luki je tako moćno. Kad sam slušao ovo evanđelje, suze su mi potekle, osobito na riječima: Sjeti se da si za života primio dobra svoja… Ljubljeni, silno bih volio i želio da nam ovo evanđelje bude prekretnica u životu. Naglašavam: PREKRETNICA!
Probudi se ti što spavaš! Probudi se ti koji se gostiš i uživaš u obilju, dok ti siromasi leže pred vratima, te umiru u bolima i čirevima života u kojima se pronalaze. Probudi se bogatašu obilja… Probudi se…
Vrijeme, kao dragocjena bît, upravo je sad iskazano. Ono ti jednostavno daje svet ulomak, riječ posljedice življenja, te mudrost vječnog. I na tebi je kako ćeš se postaviti prema tom. Na tebi je da li ćeš već sad uputiti vlastitu braću i sestre Mojsiju i prorocima ili ćeš, a ne bi nipošto bilo dobro, odgađati… A koliko svetih stvari smo “odgodili”, za sutra, u vlastitom životu?! Koliko smo tih propusta učinili, samo zbog tog “sutra”?!
Vjerujte mi, tako sam nekako potresen s tom stvarnosti. Pa čovječe, ovo je pitanje Vječnosti! Zar ne doživljavaš i ti to tako?!
Kad umremo, onda gotovo biva. Sjetite se samo dragih preminulih osoba. … Treba doći do Čistilišta, do stvarnosti pročišćenja od svih ovozemnih navezanosti, davanja sebe u grešne prilike… pročišćenja i od sveg negativnog i nepotrebnog, vama dobro poznatog: što se čini, što se učinilo… i ne daj Bože, što će se činiti…
Treba i psu kućica, ali treba i čovjeku! Treba i psu hrana, ali još više onom biću koji je ISTO ŠTO I TI – ČOVJEK! Ne trebamo se toliko napuhivati s tim koliko je mačkića ili psićića udomljeno u danom danu. Prestrašno ljudi… koliko socijalno ugroženih ljudskih bića. Prestrašno ljudi… koliko nereda unutar mladosti, izlazaka, traženja ugoda… govorenja: To je život, te pohvale, s čim?! S priprostim, nerednim, nastranim, sramotnim… gotovo životinjskim užitcima?!
Kamo li ide ovaj svijet…
Smiluj nam se Gospodine.
Smiluj nam se Mudrosti i Istino Života, kao što si se i dragom Lazaru smilovao i primio ga u Krilo prave Ljubavi.