Po današnjem Evanđelju (Iv 10, 31-42) želim vam iskreno progovoriti… baš iskreno i iz srca… da doživite i osjetite… Riječ Potvrde u svom srcu za dobro, kvalitetno i iskreno…
Kako se čovjek može prevariti i ići protiv… ići kamenovati Milog Isusa koji bi i ponovo bio spreman dati Svoj Život za njih, a to nije mala stvar! Kao da si oni znali da je on Bog… ? Kao da su oni znali da je on Mesija… ? Ne… a čekali su Mesiju… zamislite vlastita tog sebičnog lapsusa kojeg su učinili… Poslanika Božjeg kojeg su čekali, išli su kamenovati, ubiti… radi “hule”…
Bog koji se smijao… Bog koji je osjećao i imao ljudskosti… Bog koji je bio Milostiv… Bog koji je zaustavljao srdžbu učenika pred vidljivim i jasnim nepravdama… Bog koji je imao Vjere u čovjeka… Bog… nije se usudio zagrmiti pred licemjerstvom… Ne… Bio je Mio… Blag…
… i nama želi dati poruku ovim Evanđeljem… da slušamo svoje srce i postupamo baš onako kao pravi prijatelji života i stvarnosti koja jest.