Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
(Mt 11, 25-30)
U ono vrijeme reče Isus:
“Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje,
što si ovo sakrio od mudrih i umnih,
a objavio malenima.
Da, Oče, tako se tebi svidjelo.
Sve je meni predao Otac moj
i nitko ne pozna Oca doli Sin
i onaj kome Sin hoće objaviti.
Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni
i ja ću vas odmoriti.
Uzmite jaram moj na sebe,
učite se od mene
jer sam krotka i ponizna srca
i naći ćete spokoj dušama svojim.
Uistinu, jaram je moj sladak
i breme moje lako.”
Prijatelju dragi,
možda ti nije lako u životu… i sve se možda buni protiv tebe i protiv stvarnosti u kojoj jesi… koju živiš, proživljavaš… koju možda čak i nemaš i ne možeš s nekim podijeliti. Nije to više ni humano kao što je nekad bilo. Nije to više ni prirodno, ni lijepo… kad uvidiš kako su se i ljudi među sobom odijelili, pa postali stranci, pa im još više, nažalost, to u neku ruku i odgovara… Bojim se, ali otkrivam sred molitve, nije to po Božjem…
I dok niz tragičnih stvarnosti dopire do našeg sluha… Isusov Nauk ostaje u svom zakutku negdje duboko, ali polako otkriven malenima, neznatnima, osuđenima, pa i otuđenima… biva otkriven upravo onima koje je svijet zanemario, koje su bližnji zaboravili… koje su roditelji prepustili i na milost i na nemilost… otkriva se upravo onima kojima nije ni Sretan Uskrs doživio čestitku ove godine… a zamislite koliko je to tužno…
Pišem vam ovo braćo i sestre, kao što si pokušavam samom sebi dočarati tu stvarnost… kao što pokušavam razumjeti zašto nam se ovo događa… kao najboljem prijatelju i najdražem bratu, sestri srca svog… jer vrijeme je uzeti Kristov jaram. Vrijeme je da Kristov jaram bude uzet na originalan način… da se s Kristom sjediniš… da Krista doživiš… da Kristu povjeruješ… da Krista zavoliš…
Ma što bi Krist rekao farizejima ovog vremena na ne pranje ruku, nego ono što i farizejima svog doba kad su se bunili na apostolsko, kolektivno ne pranje ruku! Ma što bi Krist učinio pored takve malovjernosti, bojažljivosti, prepadnutosti samih sebe… zatvaranje vrata Hrama… i niz toga što uopće ne spada na Njegov nauk… Njegovu Svetost… ?! Što?!
Znao je Bog Otac, kao i Bog Sin i za mudre i za umne, ali je sakrio i objavio malenima. Krist je proslavio Oca što je to učinio! I to je Svetost koja je nekima nepojmljiva, mnogim slijepcima itekako nespoznatljiva… a našim srcima… onako kako smo uzvjerovali… kako smo svoje srce Sinu predali… i onda još samo ostaje pronaći spokoj dušama svojim.
Ovo sveto Evanđelje se danas čita na spomen velike djevice i još veće crkvene naučiteljice, sv. Katarine Sijenske… Molimo žarko tu divnu sveticu da nas nauči uzimati Kristov jaram… vječno, trajno, svakodnevno… uzimati Kristov slatki jaram… kako bismo ostali malenima, poniznima, te nadasve ispunjeni Duhom Mudrosti.