Vidite predragi, silno je važno uočiti upravo ono što smo ovog dana pozvani razmatrati, a to je sama svetost evanđeoske Riječi (Mt 9, 14-17).
Uistinu, ako išta, onda bih svakako volio razmatrati s vama u ovim posebnim trenucima, posebnih vremena, o trajnosti vječnog, jer ništa na ovoj Kugli zemaljskoj nije vrijedno kao Božje, kao sveto i kao vječno. Ništa nije vrijedno kao Isusovo, Svetošću izrečeno, Djelom potkrijepljeno i Milošću utvrđeno.
Bog je sama Milost… i dok se god može dogoditi da ili Ezav ili Jakov pobijedi, te dobije obećano blago… možda čak i na prevaru… Riječ Sina, kao i sama Riječ Ljubavi, Ljubljenog biva nepogrešiva: utvrđuje, utemeljuje… uvijek osvježenje daje, te se nikad ne suši i ne vene… uvijek krijepi i iznova potiče.
Itekako nam je poznata fraza, kao i same riječi Sina: Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? A mi se upitajmo: Radujemo li se istinski Kristu? Iščekujemo li budno Njegov Dolazak? Kako se pripravljamo za svetost sakramenata? Kako doživljavamo život svetaca? … jer ništa ne vrijedi, ako nema Isusa… ako moja djela su oslonjena na sama mene… ako ne ljubim ono što Volja Božja jest…
Upravo stoga, ostaje nam moliti, djelovati i vjerovati… jer Nebo koje strpljivo čeka, osim što Riječju krijepi… ono budi i potiče.
Dobri Gospodine, nauči nas promišljati o trajnosti svete Vječnosti i vječnog. Mi Ti istinski želimo pristupiti, a Ti kao s učenicima, ostani s nama… blagoslovi nas i oplodi našu Vjeru.